14. Moj književni rad
Laszowski, neumoran u svemu, osobito u pisanju, stvarao je čitav život, a publicirao pune 64 godine. Osobni fond Emilija Laszowskog u Hrvatskom državnom arhivu prepun je rukopisne ostavštine (Dnevnika, autobiografskih zapisa, rukopisa, bilješki, opaski, napomena…), dok njegov „književni“ (publicistički) opus obuhvaća oko 4000 tiskanih jedinica – članaka, crtica, rasprava, osvrta i priloga, knjiga i brošura. Zapravo, do danas se ne može utvrditi točan im broj i njegova bibliografija još nije potpuna. Velimir Deželić st. objavio je u povodu tridesete obljetnice spisateljskog rada Emilija Laszowskog bibliografiju njegovih radova.
Prvi objavljeni rad mladoga Laszowskog, prema dostupnim popisima, bio je članak povijesne tematike, Brlog na Kupi i njegovi gospodari, koji je 1889. izašao u tri nastavka u karlovačkom tjedniku Svjetlo. No „neslužbeno“, njegov prvi objavljeni rad bila je pjesma Ljubim…, tiskana 1885. u broju 23-24 zadarskog lista Iskra, za čije objavljivanje ili nije znao ili nije mario.
14.6: Brlog na Kupi i njegovi gospodari
napisao Emilij Laszowsky // Svjetlo, 1889.
Rad je izlazio u brojevima od 10. i 24. veljače, 3., 10., 17. i 31. ožujka, ali nije dovršen nakon toga.
NSK
Prvi rad za koji je dobio i „honorar“ bio je povijesni pregled razvoja grada Ribnika tiskan 1892. u Narodnim novinama. Laszowski ga je posvetio J. Gállu i njegovoj supruzi, vjerojatno naručitelju teksta, a koji ga je pak, oduševljen pročitanim, nagradio s 20 forinta. Rad je 1893. objavio i kao brošuru Ribnik: historička studija.
14.7: Ribnik
Laszowski // Narodne novine, 1892.
Objavljivan je u deset nastavaka, od broja 214, od 20. rujna, do broja 230, od 8. listopada 1892.
NSK
Pisao je zato što je želio, ali i jer je morao – da bi osigurao egzistenciju sebi i obitelji. S velikom energijom, privatno i profesionalno širokih interesa, pisao je o svemu, ipak, najviše o prošlosti Zagreba, Zrinskim i Frankopanima, hrvatskim povijesnim toponimima i heraldici. Odrastanje i odgoj u povijesnom Brlogu pored Ozlja sigurno su „pogurali“ Laszowskog prema povijesnim temama, a kasnije su na formiranje povjesničara u njemu, golemi utjecaj imali velikani hrvatske historiografije – Radoslav Lopašić, Ivan Krstitelj Tkalčević i Tadija Smičiklas.
14.8: Radni stol Emilija Laszowskog
Fotograf nepoznat, oko 1920.
iz: ELS
14.1: Diljem naše mile domovine
Prvo desetljeće publicističkog djelovanja bilo je u najvećoj mjeri obilježeno „mjestopisnim“ radovima, tj. tekstovima o toponimima hrvatske prošlosti – utvrdama, gradovima, dvorcima, najprije o onima u blizini rodnog kraja, a onda i u cijeloj Hrvatskoj. Pisao je o mnogim mjestima diljem domovine, primjerice o Domagoviću, Bubnjarcima, Lipovcu, Desincu, Oštarijama kod Ogulina, Modrušu, Brinju, Hreljinu, Iloku, Bosiljevu, Cetinu, Novigradu, Belaju, Ogulinu, Zrinu i Kraljevici, Tounju i drugima. Svoj golemi doprinos oživljavanju zaboravljenih, a za hrvatsku prošlost značajnih mjesta i krajeva, okrunio je 1902. objavljivanjem prvog sveska Hrvatske povijesne građevine.
14.1.1: Hrvatske povijesne građevine
Emilij Laszowski / Zagreb, 1902.
Laszowski ih je planirao objaviti u više svezaka, no zbog velikih troškova tiska i nedostatka novca, djelo je nažalost ostalo na objavljenom prvom svesku. U njemu je surađivao s J. Barlèom, V. Deželićem st. i M. Šenoom te objavio tridesetak opisa gradova, samostana, crkava i utvrda.
MGZ
14.2: Turopoljski Livije
Zaokupljen drugim temama i poslovima, u prva dva desetljeća 20. st. Laszowski u novinama i časopisima više ne objavljuje previše „mjestopisa“. No opet, u tom razdoblju nastaju dva njegova možda najznačajnija djela. Od 1904. do 1908. samostalno je sabrao i priredio četiri sveska zbirke arhivskih izvora Povjesni spomenici plem. općine Turopolja nekoć „Zagrebačko polje“ zvane, a dvije godine poslije, od 1910. do 1924., na temelju tih izvora, piše i izdaje povijest općine u tri sveska, pod nazivom Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane. Laszowskog je na taj angažman pozvao tadašnji turopoljski župan Ljudevit Josipović, a općina je izdašno financirala cjelokupno izdavanje djela, i Laszowskog – zainteresiranoga za povijest Turopolja, ali i potrebitoga za dodatnim izvorom prihoda. Plemenitaška općina Turopolje bila je jedina u Hrvatskoj koja se mogla pohvaliti takvim djelima, a Laszowskog je August Šenoa prozvao „turopoljskim Livijem“.
14.3: Najvrsniji čitač starih isprava
Razlozi za veliki doprinos Laszowskog u publiciranju arhivskih izvora su višestruki – ponajprije volja, zatim bivanje na izvoru, a sigurno mu nije odmoglo znanje latinskog jezika. Velimir Deželić st. napisao je:
…„čudovištu od djeteta“, koje u Brlogu bolje latinski u šestoj godini života govori od starih latinaca. To sam čudovište poslije upoznao. Bio je to moj dragi Emilije. To pako znanje silno mu je pomoglo, te je danas jedan od najboljih čitača latinskih isprava i listina.
Usporedo s radom na turopoljskim izvorima, od 1896. do 1914. surađivao je Laszowski s Tadijom Smičklasom na prikupljanju, priređivanju i izdavanju zbirke isprava Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Slavonije. Samostalno je sabrao i priredio zbirku isprava Habsburški spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, izdanu u tri sveska od 1914. do 1917. godine.
Laszowski je, pored Diplomatičkih zbornika, naslijedio priređivanje još jedne velike periodičke zbirke izvora, a to su Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba priestolnice Kraljevine dalmatinsko-hrvatsko-slavonske. Poslije smrti Ivana Krstitelja Tkalčića, koji je do tada priredio 11 svezaka, grad Zagreb je prema njegovoj želji taj posao dodijelio Laszowskom, koji je od 1929. do 1949. sabrao, sredio i objelodanio arhivsku građu Zagreba iz 16. i 17. st. u sedam svezaka.
14.4: Kulturno-historičke crtice o Zagrebu
Laszowski je bio pravi povjesničar Zagreba. U zagrebačku prošlost zaljubio se zahvaljujući uzoru i prijatelju Ivanu Krstitelju Tkalčiću. Nastavljajući njegov rad, proučavajući i pišući o Zagrebu, ostao je u memoriji širih društvenih krugova upravo po tome zabilježen. Svojim pisanjem o Zagrebu obuhvatio je najrazličitije zagrebačke povijesne i kulturne teme. Najznačajnije njegova ostavština s ovog polja je djelo Stari i novi Zagreb: historičke i kulturno-historičke crtice o Zagrebu, izdano 1925. u izdanju Družbe „Braća hrvatskoga zmaja“. Bio mu je pisac, priređivač i urednik, a od 92 teksta, on je bio autor njih 60. Djelo je izlazilo u snopićima svakih 14 dana, a ukupno je izdano 10 snopića u 7 komada. Svojevrstan hommage ovom djelu može se smatrati zbornik Iz starog i novog Zagreba u izdanju Muzeja grada Zagreba.
14.4.1: Naslovnice snopića Stari i novi Zagreb
Odgovorni urednik E. Laszowski / Zagreb, 1925.
MGZ
14.4.2 – 5: Izbor priloga zagrebačke tematike objavljenih u časopisu Prosvjeta
Emilij Laszowski, 1896. – 1906.
MGZ
14.4.2: Zastave grada Zagreba, 1896.
14.4.3: Krčelićeva knjižica, 1898.
14.4.4: Plan Zagreba, 1900.
14.4.5: Slike iz starog Zagreba, 1906.
14.4.6 – 9: Izbor tekstova objavljenih u časopisu Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva
Emilij Laszowski, 1900. – 1915.
MGZ
14.4.10 –14: Izbor tekstova objavljenih u časopisu Narodna starina
Emilij Laszowski, 1922. – 1925.
HRČAK
14.4.15 – 26: Izbor tekstova objavljenih u časopisu Zagreb – revija Društva Zagrepčana
Emilij Laszowski, 1935. – 1942.
MGZ
14.4.15: Sukobi hrvatske mladeži sa austrijskim časnicima u Zagrebu 1834.,1935.
14.4.16: Mesnička vrata u starom Zagrebu, 1936.
14.4.17: 24. lipnja i Ivanjski kresovi, 1936.
14.4.18: Gradska vrata i kula “Dverce, 1936.
14.4.19: Buntovnički spis „Fama volat“ u Zagrebu g. 1769., 1936.
14.4.20: Turopoljski plemići Krupići u Zagrebu, 1937.
14.4.21: Zagreb s arheološkog gledišta, 1938.
14.4.22: Krađe u stolnoj crkvi zagrebačkoj u XVII stoljeću, 1938.
14.4.23: O topografiji Kaptola 1642., 1940.
14.4.24: Prilog poviesti regulacije Bakačeve i Vlaške ulice, 1941.
14.4.25: Josip pl. Šufflay, profesor zagrebačke akademije, 1942.
14.4.26: 700-godišnjica slob. i kr. glav. grada Zagreba, 1942.
14.5: Imao sam grad, grb i titulu
I sam rodom plemić, volio se baviti poviješću i genealogijom hrvatskog plemstva, biografijama znamenitih i uglednih osoba, a zanimala ga je heraldika i sfragistika, te je na svim tim područjima njegov rad bio plodonosan. Vlastitim sredstvima pokrenuo je 1903. specijalizirani časopis Vitezović, kojeg je i uređivao do 1905., kada je, iako prijeko potreban tek uskom stručnom krugu, ugašen zbog premalog broja pretplatnika.
14.6: Široka lepeza interesa
14.6.1: Naslovnice knjiga Rudarstvo u Hrvatskoj
Napisao Emilij Laszowski / Zagreb, 1942. i 1944.
MGZ