12. Putovanja i terenski rad – temelj istraživanja i odraz nemirna duha
Nijedna knjiga toliko človeka ne navuči,
koliko putovajne z otprtemi očmi.
(Filip Šufflay)
U neobjavljenom rukopisu Životopis Filipa Aleksandra Šufflaya, Emilij je, među ostalim, citirao gore apostrofiranu rečenicu svojega djeda. Djed je volio putovanja, proputovao je dijelove Austro-Ugarske Monarhije, Austriju, sjeverni dio Italije, Švicarsku, južnu Njemačku i vjerovao je da je svako putovanje učenje. I djecu je vodio na putovanja, pa je zabilježeno da je Emilijevu majku Sidoniju otac često vodio na europska putovanja.
I unuk je upravo tako živio. Putovanja je jako volio − od kratkih jednodnevnih izleta do višemjesečnih službenih putovanja.
Ispreplitalo se kod Laszowskoga odista sve – privatna putovanja bila su povod razgledavanju svih znamenitosti koja su se negdje na izletu nalazila; poslovna službena putovanja služila su opet određenoj dokolici i uživanju s prijateljima na putovanju, u svratištima i restoranima, u hrani i piću, a često su službena putovanja bila zaokružena i obiteljskom pratnjom ili bi u nekom kraju posjećivao svoje prijatelje, poznanike ili rodbinu. I prilikom putovanja koja su uključivala obilaske starih gradova i drugih baštinskih lokacija ili istraživanja, uvijek se našlo vremena za određenu dozu društvenoga života. Ne treba ni naglašavati da je oboružan širokim znanjem o lokacijama koje su se posjećivale, često, ako ne i uvijek, on bio vođa puta.
Nekoć mi je činilo mnogo veselja, da svog gosta opijem, naročito takvoga, koji smatra pijano stanje za kulminaciju veselice. Ali danas sam drugi, pije se u mene, ali ne silom već ad libitum, dakako, da se točno formalno vrše Križevački štatuti.
12.1: Iskaznice za povlaštenu vožnju vlakom Emilija Laszowskog iz različitih razdoblja, od 1902. do 1943. te činovnička predbrojna karta za zagrebačku uspinjaču iz 1936. godine
Fotografirala M. Bušić, Zagreb, 2024.
HDA
12.2 – 5: Iskaznice Emilija Laszowskog za povlaštenu vožnju vlakom iz 1902., 1910. izdane u Budimpešti i iz 1915. i 1943. godine, izdane u Zagrebu
Fotografije na iskaznicama svojevrsni su vremeplov kroz Emilijev život.
HDA
Društven kakav je bio, živio je pun život, nikad dosadan, nikad presamotan i posve kontemplativan. Svakako treba zaključiti – njegova su putovanja i istraživanja s predznakom istraživanja domaćih i stranih arhiva, terenskih, dokumentarističkih, fotografskih, arheoloških, s društvenom notom poput vraćanja kosti Zrinskih i Frankopana kao ultimativnim zadatkom s izrazito domoljubnim predznakom ili oni povezani s npr. postavljanjem spomen-ploča znamenitim Hrvatima, s jasnom vizijom vječne uspomene u budućnosti, pa putovanja diljem Hrvatske i cijelom Europom sa svrhom proučavanja vezanih uz znanstveni i stručni rad, ili sve to isprepleteno ̶ bila temelj njegova istraživačkog rada. Znatiželjan i fokusiran i vrlo uporan, sa željom da napravi nešto dobro, sačuva, zabilježi, po mogućnosti sačuva od propadanja, kako listina tako i kamenih spomenika ili arheološke baštine, ti su mu zadaci bili imanentni i posve prirođeni.
Duhovnost i na putovanju – minijaturni putni molitvenik
Na putovanju u Italiji 1903. godine, Emilij je na poklon dobio, kako je zapisao, od nekoga „poete”, minijaturni molitvenik na talijanskom jeziku. Opisao ju je kao najmanju knjigu moje biblioteke.
12.7: Putni molitvenik
Venecija, 1903.
HDA
12.6: Putovnica Emilija Laszowskog
Zagreb, 18. lipnja 1903.
Putovnica je vrijedila godinu dana i namijenjena je bila za putovanje Laszowskog u Italiju, Grčku i Njemačku.
HDA
Službena putovanja – ali nikad samo to
Tijekom više desetljeća rada u Zemaljskom arhivu, službeno je putovao često. Proputovao je mnoge dijelove Hrvatske proučavajući gradske i županijske arhive. Gotovo svakogodišnja putovanja u europske arhive često su bila povezana s poslovima stručne i znanstvene obrade vezane uz pripremanje knjiga, često monumentalnih razmjera.
Kao vrhunski čitač latinskih isprava, surađivao je s Ivanom Krstiteljem Tkalčićem te je nakon njegove smrti 1905. godine, grad Zagreb, Laszowskom povjerio daljnje izdavanje Povjesnih spomenika grada Zagreba. S prof. Tadijom Smičiklasom radio je na objavi Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Laszowski je Smičiklasu bio glavni pomoćnik u prepisivanja isprava iz zagrebačkih i stranih arhiva, pa je sa njim proputovao Hrvatsku, obišao arhive u Jastrebarskom, Varaždinu, Koprivnici, Križevcima, Velikoj Gorici, a često je odlazio i u Budimpeštu.
Za uredništvo Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae koja su izlazila od 1914. do 1917. godine, proučio je sve starije prijepise arhivalija, a potom ih dopunio arhivalijama koje je našao i prepisao putujući u arhive u Zagrebu, Beču, Budimpešti i Ljubljani.
U Dnevnicima iz tih godina ostavio je brojne zabilješke vezane uz gradove, privatne šetnje i obilaske različitih povijesnih lokacija i muzeja, poznanstva i druženja i izlete koji su uvijek pratili sva njegova putovanja. Dnevnički zapisi redovno su bili popraćeni i raznim kolažnim dodacima, razglednicama, računima iz restorana, lecima, prijevoznim kartama, programima predstava ili koncerata na koje je u tim gradovima išao, tabelicama s opravdanim troškovima, fotografijama, reklamama i slično. Ništa manje detaljno nisu prošli ni dnevnici s privatnih putovanja, izleta, godišnjih odmora – u njima je sačuvao pravo malo blago obiteljskih detalja.
12.8: Putovnica Emilija Laszowskog
Zagreb, 17. travnja 1919.
Putovnica je vrijedila šest mjeseci i bila namijenjena za putovanje Laszowskog u Beč.
HDA
Putovanje u Beč 1907. godine – važno za muzej, važno za ljubav
Sredinom lipnja 1907. godine Laszowski je otputovao u Beč proučiti organizaciju, ustroj i postav Gradskoga muzeja u Beču sa svrhom prenošenja dobrih ideja i prakse u organizaciju i uređenje novoosnovanog Gradskog muzeja u Zagrebu o čemu je detaljno pisao u dnevničkom zapisu Naučno putovanje u Beč 13. VI. ̶ 9. VII. 1907. Oplemenio je taj putni dnevnik i razglednicama koje je nakon puta uredno zalijepio na kartone, umetnuo je i razne račune, karte za prijevoz, ali i jednu važnu grupnu fotografiju na kojoj pozira, elegantan, s uškrobljenim ovratnikom košulje i šeširom, s članovima obitelji prijatelja Josipa Plivelića kod kojeg je u Beču stanovao te s bratom i sestrom Albert, Plivelićevim susjedima. To je vjerojatno prva fotografija na kojoj se nalazi s budućom trećom suprugom Fini Albert koju je upravo na ovom putovanju upoznao.
Ovo službeno putovanje u Beč bilo je važno za Gradski muzej, ali i važno za daljnji ljubavni i obiteljski život Emilija Laszowskog.
12.9: Animiran film Put u Beč
Bruno Razum, 2024.
MGZ
12.10: Naučno putovanje u Beč 13. VI. – 9. VII, 1907. – iz Dnevnika
Emilij Laszowski, 1907.
HDA
12.11: Obitelj Plivelić u Beču
Nepoznati fotograf, Beč, 1907.?
Emilij je za vrijeme putovanja u Beču odsjeo kod obitelji Plivelić.
HDA
12.12 – 13: Razglednice Beča i vozna karta
U Dnevniku sačuvane uspomene s putovanja.
HDA
Veliko putovanje u najvažnije europske arhive i knjižnice
Ban Nikola Tomašić 1910. prihvatio je prijedlog Laszowskog da se dio nove građevine Kraljevske sveučilišne biblioteke u Zagrebu prenamjeni za Zemaljski arhiv, a banovim nalogom arhitekt Rudolf Lubynski izmijenio je prvotni plan. Na temelju banova odobrenja 1911. godine, kada je započela gradnja ove secesijske ljepotice, Laszowski i glavni inženjer građevine Ladislav Spitzer odlaze na putovanje u najvažnije arhive Austro-Ugarske monarhije, Njemačke i Švicarske radi prikupljanja podataka o tehničkim rješenjima građenja arhiva i najsuvremenijim načinima opremanja arhivskih prostora. U Dnevniku putovanja nalazi se veliko izvješće koje je Lubynski unio u novi projekt zgrade, a zemaljski arhiv postao, za ono vrijeme, najsuvremeniji europski arhiv. Obišavši četrnaest arhiva u dvanaest velikih europskih gradova – Beču, Budimpešti, Brnu, Pragu, Innsbrucku, Münchenu, Berlinu, Dresdenu, Magdeburgu, Scharlotenburgu, Bernu i Baselu ̶ Laszowski je ostavio i brojne druge podatke o svojem putovanju koje je potrajalo dvadeset dana. I 1914. godine odvilo se slično putovanje arhivima kada je obišao Dresden, München i Leipzig. U europske arhive putovao je kasnije često, najviše u Beč i Budimpeštu.
12.14 – 15: Memorijabilije s putovanja u Njemačku
Odgovor na zahtjev Emilija Laszowskog da mu se preporučenom poštom pošalje tražena publikacija kataloga izložbe na njemačkom jeziku; Naslovnica kataloga Međunarodnog sajma knjiga i izložbe grafika u Leipzigu koja je bila organizirana povodom 150. obljetnice Kraljevske akademije za grafičku umjetnost i knjige u Leipzigu.
1914.
HDA
Campus Zagrabiensis – uzduž i poprijeko
U svrhu proučavanja arhiva Plemenite turopoljske općine, regije Turopolja toliko važne i za Zagreb i njegov razvoj tijekom tisuća godina, s njim povezan, ali ne stopivši se u budućnosti u neko veliko zagrebačko predgrađe, već zadržavši svoju tradiciju i identitet, Laszowski je uzduž i poprijeko obilazio Turopolje, od Velike Gorice do gotovo svih brojnih manjih i većih turopoljskih sela. Na turopoljskim je izvorima zapravo radio deset godina, istražujući i domaće i strane arhive, proučivši i prepisujući gotovo sve isprave i spise koje je pronašao, sa željom da ih objavi. Kad mu je 1902. godine turopoljski župan dr. Ljudevit Josipović ponudio, pročitavši članak Turopolje, koji je Laszowski napisao za posljednji 24. svezak izuzetnog djela Austro-Ugarska Monarhija opisana i oslikana, da izda pisane spomenika Plemenite općine Turopolje, Laszowski s oduševljenjem pristaje. Taj ogroman rad i objavu financirala je Plemenita općina turopoljska. S velikom energijom, znanjem i predanošću radio je na prikupljanju, uređivanju, prepisivanju i objavi zbirke isprava Povjesni spomenici plem. Općine Turopolje nekoć „Zagrebačko polje“ zvane, u četiri sveska, a koje su objavljivane od 1904. do 1908. godine. Prikupivši ogroman broj pisanih dokumenata, želio je napisati i povijest Turopolja, ali taj je veliki posao dovršen kasnije. U razdoblju od 1910. do 1924. godine u suradnji s prijateljima dr. Velimirom Deželićem, dr. Milanom Šenoom i Jankom Barleom objavio je Povijest plemenite općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane, u 3 sveska. Zadužio je Turopolje svojim djelom.
S njegovih višegodišnjih i trajnih posjeta Turopolju u svojim je Dnevnicima ostavio puno svjedočanstava. Kao i uvijek, iz njih se vidi koliko je volio istraživanja i rad, ali i druženja i društvena okupljanja. Bio je veliki prijatelj s komešom turopoljskim, županom, Franjom Lučićem kojeg su Velimir Deželić i Emilije često posjećivali u njegovu domu u Velikoj Gorici, a išlo se i u lov po turopoljskim nepreglednim šumama. Bogate je gozbe priređivao Lučić, pa je zabilježen i jedan imendan 1919. godine, s više glavnih jela, priloga i obiljem slastica, finim vinom i konjakom. Kako je riječ o poslijeratnom razdoblju opće besparice, bogatstvo kneza turopoljskog više je nego očito.
12.16: Pred komšeovim dvorom u Odri
Rechtnizer (?),1909.
Emilij sjedi lijevo, s bijelim šeširom, očito nazdravljajući čašom s domaćinima.
HDA
12.17: Iz posjeta Kurilovcu
Rechtnizer, 7. kolovoza 1909.
U pozadini Emilij Laszowski, s bijelim šeširom, nazdravlja s domaćinima; u prvom planu žiteljke Kurilovcu u narodnim nošnjama.
HDA
Terenski rad – istraživanje kao poticaj zaštite i interpretacije baštine
Veliki uzor bio mu je povjesničar Radoslav Lopašić, a s Valvasorovim djelom bio je očaran i ono je prvo probudilo u njemu želju za opisivanjem hrvatskih krajeva. Kad je Lopašić preminuo, 1893. godine Matica Hrvatska je mladom Laszowskom povjerila dovršetak Lopašićeve knjige Oko Kupe i Korane. Devet godina kasnije objavio je svoje značajno djelo Hrvatske povijesne građevine u kojem, među ostalim ističe:
Oživjeti i sačuvati valja uspomenu na naše drevne gradjevine i njihove slavne gospodare. Potomstvu našem valja je predati, da bude znalo poštivati i one hrpe kamenja, što nekoć bijahu ponosni gradovi, sveti hramovi božji, ognjišta kulture i branici hrvatske domovine.
S vremenom je postao odista značajan stručnjak s područja konzervatorstva, i to ne samo temeljem čuvanja arhivske građe, već popisivanjem i opisivanjem stanja spomenika i njihovim fotografiranjem, stručnom obradom i analizom povijesnih građevina Hrvatske, ali i arheološkim istraživanjima. Bavio se proučavanjem i dokumentiranjem stanja brojnih hrvatskih povijesnih gradova i mjesta, samostana, sela, krajeva, dvoraca i burgova, crkava, kurija, dajući veliki obol povijesnoj topografiji. Gotovo forenzički opisivao je mnoga mjesta koja danas poznajemo samo iz njegovih opisa.
Upravo je njegovim poticajem 1910. godine osnovano Zemaljsko povjerenstvo za očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Kao član u njemu je ostao do 1923. godine.
12.18: Zbirka sličica – prikazi Zagreba, Brloga, Barilovića, Lukavca, Severina na Kupi, Kraljevice, Ribnika i Bosiljeva
Milan Šenoa, Zagreb, 1886.
MGZ
12.19 – 21: Fotografije Ozlja i okolice
Emilij Laszowski
ZMO
12.22: Dopis Konzervatorskog zavoda u Zagrebu – zahvala Emiliju Laszowskom za fotografije i negative
Zagreb, 5. svibnja 1943.
HDA
Dokumentiranje fotografijom, a ne samo riječima
Povijesna fotografska ostavština iz fototeke Uprave za zaštitu kulture i baštine, kako piše Sanja Grković iz Ministarstva kulture i medija, a kojih je autor Emilij Laszowski, broji gotovo stotinu fotografija i gotovo pedeset originalnih negativa. Laszowski ih je snimao na trideset i tri lokacije, i najvećim dijelom su iz razdoblja od konca 19. stoljeća do 1911. godine. Nekoliko je fotografija iz 1930-tih godina. Na fotografijama je uglavnom bilježio vedute starih srednjovjekovnih plemićkih gradova i pojedinačne povijesne građevine. Izuzetno su važan dokument vremena koji i danas služi konzervatorima u rekonstruiranju izgleda nekih od, danas, samo ruševnih gradova. Njegova je fotografska baština upisana u Registar kulturnih dobara RH.
12.24: Bribir – veduta mjesta s kraja 19. stoljeća
Emilij Laszowski, 1911.
MKM, FKB
12.25: Cetin – detalj staroga grada: Drenđula
Emilij Laszowski, 1908.
MKM, FKB
12.23: Dubovac
Emilij Laszowski, početak 20. st.
MKM, FKB
U Dnevniku putne uspomene čuvam
Emilij Laszowski u svojim dnevnicima precizno bilježi svako svoje putovanje. Unutar rukopisnih araka našlo se svakojakih memorijabilija – kartona s nalijepljenim razglednicama s motivima mjesta koje posjećuje, vozne karte, brošure, hotelske i restoranske menije te ostale uspomene s putovanja.
12.26: Vozna karta za parobrod Rijeka – Opatija
Umetnuto u dnevnički zapis s putovanja u Rijeku i Zadar u lipnju 1914.
1914.
HDA
12.27: Putovanje Rijeka – Zadar – Rijeka – Opatija – Volosko (naučno putovanje), 4. – 13. VI. 1914. – prva stranica
Iz dnevnika, Emilij Laszowski, 1914.
HDA
12.28: Razglednice s motivima Zadra
Umetnute razglednice u dnevnički zapis s putovanja u Rijeku i Zadar u lipnju 1914.
HDA
12.29: Putovanje Graz – Györ –Budimpešta– Ostrogon – Požun i Beč,13. V. – 8. VI. 1916. – prva stranica
Iz dnevnika, Emilij Laszowski, 1916.
HDA
12.30: Razglednica otposlana Fini Laszowski iz Györa
Iz dnevnika, Emilij Laszowski, 14. svibnja 1916.
HDA
Privatni izleti s pažnjom dokumentirani
Bilo je takvih izleta puno, bilježio ih je u svojim dnevnicima, dokumentirao sve od ustajanja i puta, do destinacije, članove izletničke družine, kako se putovalo i koliko, anegdote, što se jelo i pilo i ne manje važno što se vidjelo, jer putovanje, makar i izletničko, gotovo redovno je uključivalo i razgledavanje lokalnih znamenitosti, spomeničke ili prirodne baštine. S vremenom je fotografiranja bilo dosta, radio je i albume s fotografijama i zabilješkama, pa je tako jedan od sačuvanih i album Naše ljetovanje u Kamanju iz 1918. godine. Fotografije s obitelji i prijateljima, u društvu omiljenog psa Boxa, u opuštenoj atmosferi, odaju koliko je uživao, ne samo u izletu, već na neki način i dokumentiranju istog. I dnevnički zapisi i fotografije i dnevnici putovanja – sve to pokazuje još onu zarana naučenu djedovu lekciju – da je svako putovanje učenje.
12.33: Na auto-izletu u šumi kraj Ozlja
Fotograf nepoznat, 1913.
Emilij sjedi s podignutom čašom u ruci okružen prijateljima; Fini u tamnoj haljini u sredini.
HDA
Fotograf nepoznat, 1893. HDA
12.32: S ljetovanja u Kamanju s obitelji i prijateljima
Fotograf nepoznat, 1918.
Fini i Emilij, prvi slijeva.
HDA
Fotograf nepoznat, 1913. Emilij sjedi s podignutom čašom u ruci okružen prijateljima; Fini u tamnoj haljini u sredini. HDA
12.34: Stranica dnevnika, razglednice i obračun troškova s ljetovanja u Kamanju
Emilij Laszowski, 1918.
HDA
12.35: Obiteljska fotografija s ljetovanja u Kamanju
Emilij Laszowski, 1918.
Emilij s psom Boxom i sinovima, rođacima i Fini
HDA
Posljednje ljetovanje u Brlogu
12.36: Dnevnički zapis o posljednjem ljetovanju u Brlogu, s unukom Božom / memorijabilije – raspored vožnje vlakova Zagreb – Karlovac – Brlog, vozne karte i dopisnica
Emilij Laszowski, srpanj 1947.
HDA
