4. Za žrtvenike i ognjišta, s Božjom milošću!
Užasna mržnja, koja se je pokazala, među najplemenitijim rodoljubima hrvatskoga, radi toga što su se razdijelili u razne koterije stranačke, morala bi time sama po sebi prestati i cio narod mogao bi se tako okupiti u jedan logor pod stijegom prijateljstva, bratstva i sloge, u kojem bi se sastali svi pioniri narodne svijetle budućnosti.
Pod dojmom takovih misli i ideala osnovana je družba „Braća ognjenoga Zmaja”…
(Velimir Deželić st., 1914.)
Jedna od mnogih, ali i najpoznatija javna uloga Emilija Laszowskog bila je ona u Družbi „Braća Hrvatskoga Zmaja“. Idejni začetnici i osnivači bili su joj upravo Laszowski i prijatelj mu Velimir Deželić st. Osnovana je 16. studenoga 1905. pod imenom Družba „Braća zmaja ognjenoga“, po uzoru na Zmajski viteški red (Ordo questris draconis) hrvatsko-ugarskoga kralja Žigmunda Luksenburškog i kraljice Barbare Celjske, stoga se zmajske godine računaju od 1408., kada je osnovan taj viteški red. Geslo Družbe je Pro aris et focis Deo propitio! (Za žrtvenike i ognjišta, s Božjom milošću!), a zaštitnik sv. Juraj.
Prema zamisli svojih utemeljitelja, ovo kulturno i svjetovno društvo s izrazitim nacionalnim i domoljubnim određenjem, trebalo je biti oslobođeno svih političkih upliva, tolerantno, počivati na prijateljstvu, bratskoj ljubavi i slozi te međusobnom pomaganju; promicati etičke i kulturne vrjednote, govoriti o hrvatskoj povijesti i isticati znamenite joj osobe te čuvati i obnavljati hrvatsku kulturnu baštinu.
4.1: Sv. Juraj ubija zmaja
I. Szüts, Zagreb, 7. kolovoza 1908.
Autor kipa je Anton Dominik Fernkorn, a ovo je drugi odljev. Smješten je na Trgu Republike u Zagrebu.
MGZ
4.2: Prikaz kako je došlo do osnutka časne družbe „Braće Hrvatskoga Zmaja“
Po ranijim referatom: Milutina Mayera, Zmaja Svetohelenskog / Sabrao, sredio i posvetio Viktor Mohr, 1965.
DBHZ
Družba ima svoja Pravila – Ordo draconicus, koja su se tijekom godina mijenjala i nadopunjavala. Prva zmajska pravila sastavio je 1905. Emilij Laszowski, kao i 1907. prvi Zmajski poslovnik – Codex draconicus, dok je Obrednik za primanje brata u klub Braće hrvatskoga zmaja, kojeg je iste godine sastavio Velimir Deželić st., bio prvi zmajski obrednik ili Rituale draconicum. Prema Pravilima, koje je Zemaljska vlada formalno potvrdila 1906., Družba se sastojala od redovitih članova, članova utemeljitelja, članova prinosnika i počasnih članova. Prema Obredniku novi članovi su polagali prisegu, dobivali zmajsko ime i osobni zmajski grb.
Najviše upravno tijelo Družbe bila je Glavna skupština, čija su se sijela održavala dva puta godišnje – na Jurjevo, u svibnju i na dan osnutka družbe, u studenom. Druga dva tijela bila su Meštarski zbor i Nadzorni odbor. Meštarski zbor bio je izvršno tijelo Skupštine, birala ga je Skupština i sastojao se od osam meštara: Velikog meštra, Meštra zamjenika, Meštra pronotara, Meštra blagajnika, Meštra kapelana, Meštra knjige i umijeća, Meštra ekonoma (rizničara), Meštra redatelja (zabave).
4.3: Isprava o osnutku Ustanove „družbe zmaja ognjenoga“ koja donosi i prva pravila Družbe
Rukopis Emilija Laszowskog, Zagreb, 16. studenoga 1905.
Dokument su potpisali: Emilij Laszowski, Velimir Deželić st., Ljudevit Tomšić, Janko Barlè, Božidar Kukuljević Sakcinski
HDA
4.5: Pravila (Ordo draconicus) Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“
Zagreb, 2016.
Aktualna Pravila DBHZ-a.
DBHZ
4.4: Izvadak iz Ordo draconicusa
Emilij Laszowski rukom je dopisao: 1916. stavljeno u zmaj. stan reda radi! L
Početkom listopada 1916. Veliki meštar Laszowski, Prazmaj Brloški je u zmajskom domu, ponukan maksimom rimskog prava Suprema lex esto, salus patriae (Dobrobit domovine neka bude najviši zakon), izvisio ovaj tiskani izvadak.
HDA
4.6: Prva zastava Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“
Zagreb, 1906.(?)
HPM
4.8: Etiketa sa znakom Zmajske družbe
oko 1907.
MGZ
4.7: Supruge i kume prve Družbine zastave
16. svibnja 1907.
Asta Claudius Laszowski, Zmajica Brloška je prva kuma (sjedi), druga kuma Antonija (Tonka) Deželić (stoji slijeva) i zamjenica prve kume Cirila Širola (stoji zdesna).
MGZ
4.9: Zmajske čaše
oko 1907.
MGZ
4.10: Vijeće trojice Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“
Od desna na lijevo: Emilij Laszowski, Velimir Deželić st., Stjepan Širola
Prvo Vijeće trojice bilo je sastavljeno od velikog meštra, zamjenika velikog meštra i pronotara.
Razglednica s prikazom umjetničke slike Jose Bužana iz 1923. Sadrži potpise aktera sa slike. Izvorna slika izložena je u svečanoj dvorani u Kuli nad Kamenitim vratima.
HDA
4.11-12: Zmajevka
[himna Braće hrv. Zmaja] / spjevao [dr.] Velimir [Deželić st.] Zmaj Klokočki 28. XI. 1905. / Uglazbio: Ivan Muhvić (Zmaj Riječki)
HDA
4.77 – 78: Ispraćaj ostataka Zrinskog i Frankopana u katedralu
Zagreb, 30. travnja 1919.
DAZG
4.13: Peti saziv meštarskog zbora Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“
Foto Tonka, Zagreb, 1923.
Veliki Meštar, Emilije Laszowski sjedi četvrti zdesna.
HDA
4.14: Braća hrvatskog Zmaja
M. [Milutin] M.[Majer] // Svijet, 30. travnja 1927.
MGZ
Prazmaj
Laszowski je bio prvi redoviti član Družbe, upisan u maticu članstva pod rednim brojem 1. Nosio je zmajsko ime Zmaj Brloški, kojem je kasnije dodao i Ozaljski, zatim naslove Prazmaj-osnivatelj, časni brat Hrvatskoga zmaja te Prejasni (Serenissimus). Trideset godina bio je prvi čovjek Družbe – najprije privremeni predsjednik, a zatim prvi Veliki meštar, od 1906. do 1935., naposljetku, od 1945. do 1946. privremeni upravitelj Družbe. Tokom godina obnašao je još nekolicinu važnih funkcija, te se može slobodno kazati da je bio spiritus movens Družbinih akcija, a često i jedini izvođač. Radom i postignućima kroz Družbu ostvario je sve ono što samostalno nije uspio, podigao je ljestvicu za mnoge buduće javne odličnike, a izravni rezultati njegova djelovanja zadužili su Zagreb i Hrvatsku.
4.15: Iskaznica Kluba „Braće hrv. zmaja“ na ime Emilija Laszowskog
Zagreb, 16. studenoga 1905.
HDA
4.16: Zmajski grbovi Emilija Laszowskog, Prazmaja brloškoga i ozaljskoga
Vjera Bojničić – Zamola, početak 20. st.
ZMO
4.17: Ogrlica Velikog meštra, prvi model
Vladimir Mesić, 1923.
HPM
4.18: Družbina svečana isprava o dodijeli Reda Zlatnoga Zmaja na bijeloj vrpci Emiliju Laszowskom
Zagreb, 1930.
OL
4.19: O pedesetoj obljetnici Emilija pl. Laszowskog
Spjevao Stjepan Širola, Zagreb, 1918.
Zmajska prigodnica u povodu 50. rođendana koju su Laszowskom posvetili „Braća Hrvatskoga Zmaja”
HDA
4.20: Šaljiva pjesma Prazmaj s karikaturom Laszowskog
Potpisuje Macan, izdana u časopisu Peckalo.
HDA
4.21: Karikatura Velikog meštra
Viktor Mohr
HDA
Dioskuri, srcem i dušom Braća
Korijen Družbi možemo tražiti u početku prijateljstvu Emilija i Velimira. I dok se nisu međusobno poznavali, spajale su ih vrlo slične životne okolnosti, poput one da su bili sinovi jedinci, boležljivi tijekom odrastanja, s naglašeno zaštitničkim majkama ili one da su obojica započeli studij medicine kojeg nisu završili. Kasnije, i zapravo, povezala ih je intelektualna i duhovna sličnost. Valja spomenuti da su se ipak dijametralno razlikovali u okvirima ljubavnog i obiteljskog života.
Upoznali su se 1894. kada je Emilij poslao rukopise svojih dviju pripovijesti u uredništvo Prosvjete, te je zatraživši Velimirovo mišljenje, drhćući pred sudom o njima, molio i to da ga ne objavi javno. Deželić se, stoga, sastao s njim i obazrivo mu saopćio da se okani beletristike i okrene stručnom radu temeljenom na arhivskim izvorima. Skromna Emilijeva zahvala na poštenom upozorenju, momentalno je ponukala Velimira da osjeti neobičnu sklonost prema njemu. Pobratimivši se 1898., od prvog susreta pa do smrti povezivalo ih je veliko prijateljstvo. U Spomen-knjigu Tonke i Velimira Deželića, oca Laszowski je 10. veljače 1906. upisao i potpisao se krvlju:
Velimire, Nisam Ti brat po krvi, ali sam ti srcem i dušom brat. I krv svoju dajem za prijatelja kakav si Ti.
4.22: Osnivači, Velimir Deželić st. i Emilij Laszowski
Atelier Mosinger (?), Zagreb, veljača 1907.
HDA
4.23: Siluete Emilija Laszowskog i Velimira Deželića st.
Robert Frangeš Mihanović, poč. 20. st.
HDA
4.23: Siluete Emilija Laszowskog i Velimira Deželića st.
Robert Frangeš Mihanović, poč. 20. st.
HDA
Čvrsto prijateljstvo i ljubav prema rodu i domovini iznjedrili su velika djela ove dvojice pod kapom Družbe. Dvojac, privatno i u poslu toliko povezan, da su u javnosti bili prozvani Kastor i Poluks, zmajski dioskuri. Povezavši se i kroz jubileje – rođendan Velimira Deželića st. (1864.) i publicistički jubilej Emilija Laszowskog (1889.), Družba je za njihova života organizirala tri zajedničke proslave, 1914. i 1924. i 1939. godine.
4.24: Poziv Rudolfa Horvata zmajskoj braći za dogovor oko proslave jubileja
Zagreb, 17. siječnja 1914.
DBHZ
4.24: Poziv Rudolfa Horvata zmajskoj braći za dogovor oko proslave jubileja
Zagreb, 17. siječnja 1914.
DBHZ
4.26: Radna verzija pozivnice za proslavu jubileja
Blažeković i Gradiški, Zagreb, 1914.
DBHZ
4.25: Zamolba Laszowskog i Deželića upućena zmajskoj braći za skromnu proslavu u intimnom krugu
Emilij Laszowski, 4. veljače 1914.
DBHZ
4.27: Pjesma Svečari
Rukopis, Milan Ogrizović, 1914.
Pjesma je objavljena i u listu Prosvjeta te u programu proslave.
DBHZ
4.28: Program proslave jubileja
C. Albrecht, Zagreb, 1914.
DBHZ
4.29: Plaketa s likovima Emilija Laszowskog i Velimira Deželića st.
Vatroslav Drenski, Zagreb, 1914.
Velika plaketa (64 x 47 cm) koja je pripadala Emiliju Laszowskom.
OP
4.30: Gradska streljana na Tuškancu
Josip Kokalj, Zagreb, oko 1903.
Proslava je organizirana u Restauraciji Građanskoga streljačkog društva.
MGZ
4.31: Ulaznica Emilija Laszowskog za proslavu u Gradskoj streljani
1914.
DBHZ
4.32: Pismo Velimira Deželića st. upućeno Laszowskom u povodu 25. obljetnice književna rada
Zagreb, 21. veljače 1914.
DBHZ
4.32: Pismo Velimira Deželića st. upućeno Laszowskom u povodu 25. obljetnice književna rada
Zagreb, 21. veljače 1914.
DBHZ
4.33: Pismo članova obitelji Deželić upućeno Laszowskom u povodu 25. obljetnice književna rada
Velimir Deželić st., Zagreb, 21. veljače 1914.
DBHZ
4.34 – 36: Čestitke prijatelja i braće, Stjepana Širole, Svetoslava Gaja i Frana Šabana upućene Laszowskom u povodu 25. obljetnice književna rada
Stjepan Širola, Sveček [Svetoslav] Gaj, Fran Šaban / Zagreb, 21. veljače 1914.
DBHZ
4.37: Čestitka Laszowskom od činovnika Knjižnice slob. i kr. glavnoga grada Zagreb
Zagreb, 21. veljače 1914.
DBHZ
4.38: Sonet, akrostih posvećen jubilarcima
Leon Kaurić, Zmaj Banovački, Zagreb, 21. veljače 1914.
DBHZ
4.39: Zahvalnica slavljenika čestitarima
Potpisani E. Laszowski i V. Deželić, 1914.
DBHZ
4.37: Čestitka Laszowskom od činovnika Knjižnice slob. i kr. glavnoga grada Zagreb
Zagreb, 21. veljače 1914.
DBHZ
4.38: Sonet, akrostih posvećen jubilarcima
Leon Kaurić, Zmaj Banovački, Zagreb, 21. veljače 1914.
DBHZ
4.40: Novinske vijesti o proslavi obljetnica
Hrvatska, Novosti, Agramer Tagblatt, Prosvjeta, Narodne novine, Riječke novine, 1914.
DBHZ
Prosvjetitelji
Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ bavila se raznim aktivnostima poput organizacije predavanja i različitih kulturnih događanja, izdavanja publikacija, podizanja spomen-ploča i spomenika, sabiranja starina i umjetnina, obnavljanjem povijesnih građevina te prikupljanjem dobrotvornih priloga.
Na samom početku svoga djelovanja, na prijedlog Emilija Laszowskog, Družba je pokrenula organizaciju proslave 50. godišnjice književnog rada Đure Stjepana Deželića. Laszowski je obnašao ulogu tajnika Građanskoga svečanosnog odbora. Sama proslava bila je vrlo uspješna i trajala je dva dana, od 14. do 15. kolovoza 1906. Provedena u suradnji s drugim zagrebačkim kulturnim i strukovnim društvima, ova prva Družbina javna akcija poslužila je kao uspješan predložak za sve sljedeće njezine javne projekte.
4.41: Diploma koju je Družba uručila Đuri Stjepanu Deželiću
Zagreb, 1906.
MGZ
4.41: Diploma koju je Družba uručila Đuri Stjepanu Deželiću
Zagreb, 1906.
MGZ
4.42: Asta Laszowski na proslavi 50. obljetnice književnog rada Đure Stjepana Deželića
Atelier Mosinger, Zagreb, 1906.
DBHZ
4.43: Uzvanici na proslavi 50. obljetnice književnog rada Đure Stjepana Deželića
Atelier Mosinger, Zagreb, 1906.
Emilij Laszowski je u gornjem redu drugi zdesna, supruga mu Asta sjedi prva zdesno.
MGZ
Među prvim aktivnostima Družbe bila je organizacija predavanja namijenjenih ne samo članovima, već i široj javnosti. Organizirala su se u pravilu jednom mjesečno, bila su sadržajno raznolika, a predavali su članovi i gosti predavači. Prvo je održano 16. listopada 1906. – Velimir Deželić st. predavao je članovima O grčko-rimskoj pomodnoj nošnji muškaračkoj obzirom na estetičko-etičke momente. Emilij Laszowski, pored uloge organizatora i aktivnog slušača, u Družbi je održao četrdesetak različitih izlaganja.
4.44: Skica predavanja Progon vještica u Turopolju koje je Laszowski održao 3. prosinca 1908.
Emilij Laszowski, 1908.
DBHZ
4.44: Skica predavanja Progon vještica u Turopolju koje je Laszowski održao 3. prosinca 1908.
Emilij Laszowski, 1908.
DBHZ
4.45: Pregled održavanih predavanja u prostorijama I. „Družbe Braće hrvatskoga zmaja“, vrijeme od: 16. V. 1906. – 12. XII. 1941., II. Viteškog reda hrvatskog zmaja“, vrijeme od: 7. IV. 1941. – 21. IV. 1945.
sabrao i sredio Viktor Mohr / Zagreb – Zaton Mali, 1955./56.
Prema ovome pregledu Laszowski je od ukupnih 40 predavanja do 1941. održao njih 39, te jedno 1943.
DBHZ
4.46: Pozivnica za prvo javno predavanje Družbe Röntgenove zrake – o X-zrakama i principu brzojavu bez žica
Zagreb, 1907.
Predavanje je održao Ivan Benigar 27. ožujka 1907. u Gornjogradskoj gimnaziji na Katarininom trgu 5, a bilo je prisutno skoro 200 slušača.
iz: ZK I.
Družba je 1907. pokrenula vlastitu ediciju „Braća hrvatskog Zmaja“, književna izdanja u okviru koje je u rasponu od 30 godina izdano 44 naslova. Laszowski je autor 12 naslova, od kojih je tri u koautorstvu s Velimirom Deželićem st. Iste godine tiskan je i danas rijedak primjerak Kalendara „Hrvatskoga Zmaja“ za godinu 499. zmajsku u maloj nakladi, uglavnom podijeljen članovima. Družba je još izdavala i neka posebna izdanja, a 1917. započela je s izdavanjem glasila Hrvatski zmaj. Urednik mu je, dakako, bio Emilij Laszowski. Izišlo je ukupno šest godišta, neredovito i uz velike pauze, od 1917. do 1944. Od 1926. izdavana je i serijska publikacija Ljetopisi Družbe Braće hrvatskoga zmaja – 15 knjiga je do 1941. izdano pod tim nazivom, dok je šesnaesta izdana 1943. kao Ljetopis Vitežkog reda Hrvatskoga Zmaja.
Svrha prosvjetiteljskog rada Družbe kroz organizaciju predavanja i publiciranje bila je približavanje hrvatskoga povijesnog, kulturnog i tradicijskog naslijeđa svim slojevima društva.
4.47: Kalendar „Hrvatskoga Zmaja“ za godinu 499. zmajsku, 1907. Kr.
Tečaj prvi. Sastavio ga Zmaj Brloški [Emilij Laszowski] vel. meštar / Zagreb, 1907.
OP
4.48: Izdanja Braće hrvatskoga Zmaj 1907 – 1941
Poglavlje iz djela Kulturna povijest hrvatskoga naroda, sv. 7, napisao dr. Ante Cividini / Zagreb, 1941.
DBHZ
4.49: O evoluciji modernih slobodnih knjižnica
Predavao 7. prosinca 1907. o otvorenju Knjižnice slob. i kralj. glav. grada Zagreba u Kamenitim vratima. Dr. Velimir Deželić / Zagreb, 1908.
1. svezak u ediciji „Braća hrvatskoga Zmaja“.
KGZ
4.50: Stossova slava
O stogodišnjici njegova rođenja i otkrića spomen-ploče na rodnom mu domu u Dubravici. Stjepan Širola / Zagreb, 1907.
VIII. svezak u ediciji „Braća hrvatskoga Zmaja“.
DBHZ
4.51: Životopis dra Velimira Deželića
(sa slikom). Dr. Rudolf Horvat / Zagreb, 1914.
XXV. svezak u ediciji „Braća hrvatskoga Zmaja“.
DBHZ
4.52: Sjeni Zajčevoj
posvetila „Braća hrvatskoga Zmaja“/ Zagreb, 1915.
DBHZ
4.53: Plakat izložbe Umjetnička izložba slika k djelima H. Sienkiewicza
Tisak: C. Albrecht, Zagreb, 1912.
Pod pokroviteljstvom Družbe izložba je bila otvorena 4. veljače 1912.
DBHZ
4.53: Plakat izložbe Umjetnička izložba slika k djelima H. Sienkiewicza
Tisak: C. Albrecht, Zagreb, 1912.
Pod pokroviteljstvom Družbe izložba je bila otvorena 4. veljače 1912.
DBHZ
Slavna prošlost i junaci roda svoga
Jedna od najvažnijih misija Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ bila je obnavljanje sjećanja na značajne događaje te zaslužne i značajne osobe iz hrvatske prošlosti. Najčešće su to radili postavljanjem spomen-ploča ili spomenika u Zagrebu, diljem domovine, ali i u tuđini. Prvu spomen-ploču Družba je postavila 1907. u čast književniku Ljudevitu Tomšiću u susjednoj nam Sloveniji, u Vinici.
U manje od četiri desetljeća Družba je organizirala postavljanje i proslave otkrivanja oko 80 spomen-obilježja. Ljudevit Gaj, Ivan Krstitelj Tkalčić, Stanko Vraz, Dimitrije Demetar, Vjenceslav Novak, Eugen Kumičić samo su maleni dio od mnogih kojima je Družba iskazala čast kroz spomen-obilježja.
4.54: Program svečanosti otkrivanja spomen-ploče Ljudevitu Tomšiću
1907.
HDA
4.56: Spomen-ploča u Kuli nad Kamenitim vratima
M. Gregl, Zagreb, 1924.
Ploča je postavljena 7. prosinca 1907. u povodu otvaranja Gradske knjižnice i muzeja.
MGZ
4.55: Svečanost otkrivanja spomen-ploče Pavlu Štoosu u Dubravici
Dubravica, 1907.
HDA
4.77 – 78: Ispraćaj ostataka Zrinskog i Frankopana u katedralu
Zagreb, 30. travnja 1919.
DAZG
4.56: Spomen ploča u Kuli nad Kamenitim vratima
M. Gregl, Zagreb, 1924.
Ploča je postavljena 7. prosinca 1907. u povodu otvaranja Gradske knjižnice i muzeja.
MGZ
4.57: Pozivnica u povodu svečanosti otkrivanja ploče Ljudevitu Gaju u Zagrebu, 22. kolovoza 1909.
Zagreb, 1909.
Događaj je u povodu 100. obljetnice rođenja Ljudevita Gaja, a ploča je postavljena na kući u kojoj je on umro.
HDA
4.57: Pozivnica u povodu svečanosti otkrivanja ploče Ljudevitu Gaju u Zagrebu, 22. kolovoza 1909.
Zagreb, 1909.
Događaj je u povodu 100. obljetnice rođenja Ljudevita Gaja, a ploča je postavljena na kući u kojoj je on umro.
HDA
4.58: Sudionici svečanosti otkrivanja Gajeve spomen-ploče
Fotograf nepoznat, Zagreb, 22. kolovoza 1909.
Emilij Laszowski stoji drugi zdesna.
HDA
4.59: Spomen-ploča Ljudevitu Gaju
M. Gregl, Zagreb, 2024.
MGZ
4.59: Spomen-ploča Ljudevitu Gaju
M. Gregl, Zagreb, 2024.
MGZ
4.60: Svečanost otkrivanja Gajeve spomen-ploče
Fotograf nepoznat, Zagreb, 22. kolovoza 1909.
DBHZ
4.61: Svečanost otkrivanja spomen-ploče Ivanu Krstitelju Tkalčiću
Fotograf nepoznat, Zagreb, 26. lipnja 1910.
iz: ZK I.
4.63: Svečanost otkrivanja spomen-ploče Ivanu pl. Zajcu u Zagrebu u Visokoj ulici 16
Fotograf nepoznat, Zagreb, 26. listopada 1925.
Emilij Laszowski je među uzvanicima.
DBHZ
4.62: Spomen-ploča Ivanu Krstitelju Tkalčiću
M. Gregl, Zagreb, 2024.
Ploča je postavljena na Tkalčićevoj rodnoj kući na adresi Nova Ves 41.
MGZ
4.64: Spomen-ploča Pavlu Ritteru Vitezoviću i Đuri Marčeloviću u prvostolnoj crkvi sv. Stjepana u Beču
Beč, 27. lipnja 1926.
Prilikom granatiranja Beča 12. travnja 1945. srušen je dio katedrale sv. Stjepana gdje je bila postavljena ova spomen-ploča.
DBHZ
4.66: Uzvanici ispred crkve sv. Stjepana u Beču na svečanosti otkrivanja spomen-ploče 27. lipnja 1926.
Beč, 27. lipnja 1926.
Emilij Laszowski je treći zdesna u drugom/trećem redu.
DBHZ
4.65: Pozivnica na svečanost otkrivanja spomen-ploče Pavlu Ritteru Vitezoviću i Đuri Marčeloviću u prvostolnoj crkvi sv. Stjepana Beču 27. lipnja 1926.
Prochaska, Beč, 1926.
DBHZ
4.67: Svečanost otkrivanja spomen-ploče pjesniku Lavoslavu Vukeliću u Sv. Križu Začretje
Sv. Križ Začretje, 3. lipnja 1928.
Emilije Laszowski održao je govor i otkrio spomen-ploču.
DBHZ
4.68: Popis po Družbi „Braće““ ili „Viteškoga reda“ Hrvatskoga Zmaja podignutih ili otkrivenih spomenika i ploča spomenica diljem lijepe naše Hrvatske domovine i u inostranstvu
Sabrao i sredio Viktor Mohr / Zagreb – Zaton Mali, 1956./57.
DBHZ
4.69: Slava tebi slavitelju!
F. M. // Večer, 9. srpnja 1927.
Karikatura na račun Zmajevaca i postavljanja spomen-obilježja.
HDA
Zanosni kult zrinsko-frankopanski
Veliki broj Družbinih aktivnosti oko njegovanja sjećanja na Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana proizišli su iz osobnog mišljenja i stava Emilija Laszowskog. Djed Filip mu je već u ranom djetinjstvu pripovijedao o tragičnosti urote. Laszowski ih je smatrao višestoljetnim nositeljima i braniteljima hrvatskih interesa i simbolom otpora tuđinskom ugnjetavanju. Utjecaja na formiranje ove gotovo romansirane opčinjenosti imali su i njegovi korijeni u gradu Brlogu kojeg su podigle ove obitelji. Već tijekom studija u Grazu, prvi puta je obišao skupni grob u kojem su bili pokopani Zrinski i Frankopan.
Akcija oko zrinsko-frankopanskoga kulta bilo je mnogo, no valja istaknuti one najvažnije. Prva Družbina akcija ekshumacije i premještaja kostiju Zrinskog i Frankopana 1907. iz skupnoga groba u Bečkom Novom Mjestu bila je izvedena u tajnosti, a Laszowski i Deželić podrobno su je opisali u izvještaju o ekshumaciji. Iako je većina hrvatske javnosti, nakon provedene akcije bila oduševljena, neki su ipak izražavali sumnju, poput one Ivana Bojničića, u pripadnost ekshumiranih ostataka Zrinskom i Frankopanu.
4.70 – 72: Ostaci Petra Zrinskog i Krste Frankopana, njihova ekshumacija iz skupne rake te prijenos lijesa s ostacima 1907.
Bečko Novo Mjesto, 20. srpnja 1907.
Na fotografiji ekshumacije Laszowski stoji u raki, lijevo od lijesa, a Velimir Deželić st. je desno.
Prilikom prijenosa Laszowski i Deželić nose zadnji dio lijesa.
4.70 – 72: Ostaci Petra Zrinskog i Krste Frankopana, njihova ekshumacija iz skupne rake te prijenos lijesa s ostacima 1907.
Bečko Novo Mjesto, 20. srpnja 1907.
Na fotografiji ekshumacije Laszowski stoji u raki, lijevo od lijesa, a Velimir Deželić st. je desno.
Prilikom prijenosa Laszowski i Deželić nose zadnji dio lijesa.
4.73: Kosti Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana
Izvještaj o ekshumaciji dana 20. VII. 1907. Velimir Deželić i Emilij Laszowski / Zagreb, 1907.
KGZ
Družba je 1908. uputila caru Franji Josipu molbu o rehabilitaciji Zrinskog i Frankopana, koja je odbijena, a 1913. podigla im je novi nadgrobni spomenik.
Uoči Prvoga svjetskog rata, 1914. pokrenuta je inicijativa za prijenos posmrtnih ostatak u Zagreb, ali je tek 1919. realizirana. Lijes s ostatcima dočekalo je 29. travnja mnoštvo ljudi na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, prenesen je i izložen u Akademiji, a onda je 30. travnja u povorci od preko 100 000 ljudi otpraćen u zagrebačku katedralu, u kojoj su ostaci i pokopani. Prijenos ostataka nije bio kraj zrinsko-frankopanskih aktivnosti, dapače, akcije su nastavljene u obliku godišnjih obilježavanja stradanja, komemoracija i sl., osobito nakon preuzimanja i obnove staroga grada Ozlja.
4.74: Postavljanje nadgrobne ploče Zrinskom i Frankopanu u Bečkom Novom Mjestu 1913.
Bečko Novo Mjesto, 2. studenoga 1913.
Laszowski stoji desno od svećenika.
HDA
4.75: Ekshumacija ostataka Zrinskog i Frankopana 1919.
Bečko Novo Mjesto, 26. travnja 1919.
Laszowski stoji treći desno od kišobrana.
DAZG
4.76: Naslovnica mariborskog lista Straža posvećenja događaju prijenosa ostataka Zrinskog i Frankopana
Maribor, 28. travnja 1919.
HDA
4.77 – 78: Ispraćaj ostataka Zrinskog i Frankopana u katedralu
Zagreb, 29. – 30. travnja 1919.
DAZG
4.79: Spomenica Zrinsko-Frankopanska prigodom svečanog prenosa njihovih kostiju u domovinu
Zagreb, 1919.
KGZ
4.80: Otkriće spomen ploče Zrinskom i Frankopanu u Gradu Ozlju
Svijet, 15. svibnja 1926.
MGZ
4.81: Zrinsko-frankopanska proslava na Ozlju
Svijet, 14. svibnja 1927.
MGZ
4.82: Otkrivanje spomen ploče Zori Veroniki Zrinski 18. rujna 1927. u Klagenfurtu
Atelier Orasch, Klagenfurt, 18. rujna 1927.
Zora Veronika je kći Katarine i Petra Zrinskog.
Laszowski stoji u trećem redu, iznad sjedeće gospođe druge zdesna.
DBHZ
4.83: Spomen ploča grofici Zori Veroniki Zrinskoj u Celovcu
Svijet, 23. srpnja 1927.
MGZ
Čuvar, osnivač, upravitelj
Rad i postignuća Emilija Laszowskog kao čelnog čovjeka Družbe svrstalo je ovo kulturno društvo među najznačajnija i najuspješnija, a u tom vremenu, na kraju 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća, uistinu su mnoga osnovana, ali i ugašena bez značajnijih postignuća. Njegovim zalaganjem i zaslugom 1907. osnovana su tri kapitalne kulturne gradske ustanove – Gradski muzej (danas Muzej grada Zagreba), knjižnica (danas Knjižnice grada Zagreba) i arhiv (danas Državni Arhiv u Zagrebu); a 1909. i humanitarna gradska ustanova Dobrovoljno društvo za spasavanje u Zagrebu (danas Ustanova za hitnu medicinsku pomoć).
Manje poznato djelovanje Emilija Laszowskog bilo je ono u sferi zaštite spomenika. Na njegovu zamisao i poticaj osnovano je 1910. Zemaljsko povjerenstvo za očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji (kasnije Konzervatorski ured u Zagrebu). U fokusu njegova konzervatorskog rada bilo je očuvanje povijesnih građevina te je tokom godina obavio mnoga terenska istraživanja gradina i gradova te sakralnih objekata diljem domovine.
4.84: Brinje (Sokolac)
Emilij Laszowski, oko 1900.
Grad s kapelom gledan s jugo-istočne strane.
MKM, FKB
4.85: Izvještaj o poslovanju knjižnice, muzeja i arhiva slobodnog i kralj. glavnog grada Zagreba u godini 1914. – 1918.
Emilij Laszowski, Zagreb, 29. prosinca 1920.
Izvještaj upućen Gradskom poglavarstvu sastavio je Emilij Lazowski kao upravitelj svih triju gradskih ustanova.
HDA
4.85: Izvještaj o poslovanju knjižnice, muzeja i arhiva slobodnog i kralj. glavnog grada Zagreba u godini 1914. – 1918.
Emilij Laszowski, Zagreb, 29. prosinca 1920.
Izvještaj upućen Gradskom poglavarstvu sastavio je Emilij Lazowski kao upravitelj svih triju gradskih ustanova.
HDA
Laszowski je, osim osnivanja, također i upravljao muzejom, arhivom i knjižnicom. Muzejom je upravljao do 1925., a arhivom sa strane Družbe do 1914., koji je tada preseljen u Zemaljski arhiv, čime opet dolazi u njegove ruke. Upravljanje Gradskom knjižnicom preuzeo je od Velimira Deželića 1. siječnja 1909. i upravljao je njome do 1936. godine. U tom periodu knjižnica je bila smještena u Kuli iznad Kamenitih vrata, s uredovnicom na prvom katu i čitaonicom na drugom. Bila je otvorena svaki dan od 9 do 12 sati. Važno je spomenuti da je to bila prva javna knjižnica u Zagrebu. Družba je knjižnicom upravljala preko 30 godina te je predala na upravljanje Općini grada Zagreba 1938., kada je knjižnica preseljena u prostor Novinarskog doma.
4.86: Pravila Knjižnice kr. i slob. grada Zagreba
Zagreb, 1907.
Pravila knjižnice datirana 2. prosinca 1907. s potpisima M. Amruša i E. Laszowskog.
KGZ
4.87. Arithmetika horvatzka
Mijo (Mihalj) Šilobod Bolšić, Zagreb, 1758.
Prva aritmetika (računica) na hrvatskom jeziku. Iako nema ex librisa, temeljem dvaju potpisa na prednje listu – Laszowski i Shufflay, pretpostavka je da se radi o jednoj od mnogih vrijednih knjiga koje je Laszowski poklonio gradskoj knjižnici. Knjiga je prema podacima na unutrašnjosti korica ranije pripadala biblioteci kapucinskog samostana u Zagrebu.
KGZ
4.88 – 89: Isključivanje člana Martinkovića iz gradske knjižnice zbog šaranja knjiga
Zagreb, lipanj 1915.
Izvješće o isključenju i zaplijenjena iskaznica učenika pl. Martinkovića, uz napomenu ravnatelja Laszowskog da ako ubuduće bude pristojan i ne bude šarao po knjigama, može i dalje posuđivati knjige za svoju majku.
HDA
4.90: Uputa skautima za manipulaciju knjiga ranjenicima
Emilij Laszowski, 5. listopada 1914.
Na početku Prvog sv. rata Laszowski je predložio Zapovjedništvu vojske otvaranje Gradske knjižnice za vojne ranjenike koji se nalaze u zagrebačkim bolnicama. U dopisu Skautskom udruženju moli ih za pomoć u dostavljanju knjiga ranjenicima. Dobivši pozitivne odgovore s obiju strana, Laszowski je sastavio kratki naputak skautima za manipulaciju i izdavanje knjiga ranjenicima.
HDA
4.91: Skauti opskrbljuju ranjenike novinama i knjigama
Zagreb, oko 1914.
iz: ZK II.
4.92: Gradska knjižnica za naše ranjenike
Narodne novine, 8. listopada 1914.
HDA
Tragična priča potaknula je ideju o osnivanju Dobrovoljnog društva za spasavanje u Zagrebu. Jednoga rujanskog poslijepodneva 1909. Emilij je u pratnji supruge Josefine navratio do prijatelja Velimira Deželića st. Dočekao ih je užasan prizor, u veži, na podu ležala je sluškinja Katarina Hedrich, koja se okliznula perući prozore na drugom katu i pala na pločnik. Čekajući liječnika preko više od jednog sata, dok su je svi pozvani fijakeristi odbili prevesti, preminula je pred njihovim očima. Užasnuti i potaknuti događajem, Emiliji i Velimir predložili su osnivanje Društva za spasavanje, kakvo je već postojalo u drugim gradovima Europe. Meštarski zbor je 6. listopada 1909. donio zaključak o potrebi osnivanja Društva, a već sljedećeg dana Družba poziva na osnivateljski sastanak u svratištu Tri gavrana sve zainteresirane – liječnike, ljekarnike, predstavnike zagrebačkih bolnica i dr. Zemaljska vlada je 1. prosinca 1909. odobrila prva Pravila Društva koja je predložio Odbor Društva, sastavši se u Kuli nad Kamenitim vratima. Kako su stvari oko ovoga humanitarnog Društva tekle vrlo glatko, već 21. prosinca 1909. Družba ga je predala liječnicima i uglednim građanima na upravljanje. Dobrovoljno društvo za spasavanje u Zagrebu započelo je djelovati 1. kolovoza 1910. u Sanitarnoj postaji, uz vatrogasno spremište u Savskoj cesti.
4.94: Pravila Dobrovoljnog društva za spasavanje u Zagrebu
Zagreb, 11. studenoga 1909.
U potpisu: Emilij Laszowski, predsjednik; dr. Milan Figatner, tajnik
HDA
4.93: Emilijevo sjećanje na kobni pad Katarine Hedrich
Emilij Laszowski, Zagreb, 1909.
iz: ZK I.
4.94: Pravila Dobrovoljnog društva za spasavanje u Zagrebu
Zagreb, 11. studenoga 1909.
U potpisu: Emilij Laszowski, predsjednik; dr. Milan Figatner, tajnik
HDA
4.95: Detalj iz koncepta osnivačkog dokumenta sa znakom Dobrovoljnog društva za spasavanje u Zagrebu
Emilij Laszowski, Zagreb, 1909.
HDA
4.96: Sanitetska ambulanta kola Dobrovoljnog društva za spasavanje u Zagrebu
Zagreb, 1910.
iz: ZK II.
4.97: Društvo za spasavanje u Zagrebu
Priobćuje dr. M. pl. Čučković, primarni liečnik u bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu // Liječnički vijesnik, 1910.
METELWIN
4.98: Dva automobila Društva za spasavanje – dar Grada Zagreba
Svijet, 15. siječnja 1927.
MGZ
Oproštaj od zidina Zmajskih dveri
Družba je bila Emilijevo „najdraže čedo“, a svojim predanim radom i privrženošću stvorio je značajnu i respektabilnu udrugu. Punih 30 godina bio je Družbina perjanica. Što zbog smjene generacija, što zbog određenih neslaganja u Družbi, 8. kolovoza 1935. Laszowski je dao ostavku na funkciji Velikoga meštra, a s njim i Velimir Deželić st. kao njegov zamjenik. Od tada se povukao iz javnog života i Družbinih aktivnosti, uglavnom boraveći u starom gradu Ozlju, ali prateći Družbin rad. U periodu Drugoga svjetskog rata, zbog neslaganja s promjenama u bratstvu, potpuno je iščeznuo iz Družbinih aktivnosti. Nakon uspostave NDH, Pavelić je, bez znanja članstva, 19. studenoga 1941. zakonskom odredbom pretvorio Družbu u državnu ustanovu pod nazivom Vitežki Red Hrvatskoga Zmaja. Družba je ponovno uspostavljena u starom svojstvu i s izvornim nazivom 7. svibnja 1945., a Laszowski je tada kratkotrajno imenovan njenim privremenim upraviteljem.
4.99: Osmi saziv meštarskog zbora Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“
Foto Tonka, Zagreb, 1935.
MGZ
Dolaskom nove države, preispitavši rad Družbe od 1941. do 1945., Komisija za utvrđivanje zločina kulturne suradnje s okupatorom je 30. kolovoza 1945. zaključila da se Družba nije ničim ogriješila te da može nastaviti rad. No, Ministarstvo unutarnjih poslova NRH, Odjel narodne sigurnosti, donijelo je 4. ožujka 1946. odluku kojom je zabranjen rad i raspuštena Družba „Braća Hrvatskog Zmaja“ te konfiscirana cjelokupna njena imovina. Preko četrdeset godina kasnije, uspostavom Republike Hrvatske, Družba je obnovljena u Zagrebu 23. lipnja 1990. Sjedište Družbe i danas se nalazi u Kuli nad Kamenitim vratima. Družba je Emiliju Laszowskom 1998. postavila spomen-ploču na ostacima grada Brloga, a 1999. na kući u Krajiškoj 17, u kojoj je umro, te uredila njegov i majčin grob na Mirogoju.
4.100: Svečana dvorana Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ u Kuli nad Kamenitim vratima nakon obnove
Nepoznati fotograf, Zagreb, oko 1938.
Srušen je drveni pod koji je razdvajao Gradski muzej na prvom i Gradsku knjižnicu na drugom katu. Prostor je postao Svečana dvorana Družbe, čemu služi i danas.
MGZ
4.101: Proslava 35. godišnjice osnivanja Družbe
Nepoznati fotograf, Zagreb, studeni 1940.
Snimljeno ispred Kamenitih vrata, Laszowski prvi slijeva.
HDA
4.102: Stablo Družbe Braće hrvatskoga Zmaja o 35. obljetnici osnutka dana 16. studena 1940.
Stjepan Kukec, 1944.
DBHZ
4.103: Grb Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“
Radivoj Hudoklin, 1942.
Drugi Družbin grb, nastao u vremenu Viteškog reda hrvatskoga zmaja.
HPM
4.104: Ponovno uspostavljanje Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“
Krešimir Kedmenec // Vjesnik, 4. studenoga 1990.
MGZ
4.105: Ploča Emiliju Laszowskom na kući u Krajiškoj 17
M. Bušić, Zagreb, 2024.
MGZ
Viktor Mohr, posljednji Meštar pronotar, zapisao je da je prilikom primopredaje Družbine imovine, nakratko u Kulu došao i Laszowski, oprostiti se od zidina Zmajskih dveri.
Onako shrvan još jedanput – dični naš starina – kružio je očima punih suza zidinama starih Zmajskih dveri, bacivši tako zadnji pogled, pogled oproštaja, okrenuvši se polako potpuno slomljen, uputivši se izlazu, silazeći niza one stare stepenice, znajući predobro da je ovo bio Njegov zadnji posjet ovom svetom mjestu, da je ovo rastanak, oproštaj i da se više nikad ovim stepenicama ni uspinjati, niti njima silaziti neće.
