0. Kako i zašto Laszowski?
…mi, koji se oko Tebe kupimo, znamo, da se kupimo oko čovjeka, zamjernih i velikih vrlina, zlatnoga srca i velike duše.
(V. Deželić st., 1928.)
Nemalo je reći da je fascinacija likom i djelom Emilija Laszowskog tema koja se često ponavljala tijekom rada na ovoj izložbi, pa tako i rečenica – kako je moguće da ga šira javnost zapravo slabo poznaje?
Jer malo je osoba uopće koje se s njime mogu uspoređivati.
Hvalevrijedna su bila dosadašnja nastojanja da se njegovo djelo zabilježi, valorizira, potakne na daljnja istraživanja − izložbama, stručno-znanstvenim skupom, objavljenim radovima, ali i inicijativom da se barem jedna ulica u Zagrebu, poglavito na Gornjem gradu, po njemu imenuje (a koja se još ostvarila nije)… Pa ipak, o Laszowskom se i dalje uglavnom govori samo za prigodnih obljetnica.
Kao vrhunski intelektualac i izniman erudit, djelujući i potičući i druge, realizacijom brojnih akcija i publiciranjem više tisuća radova, obilježio je kulturni i javni život Zagreba od konca 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Cijelo svoje stvaralaštvo posvetio je hrvatskoj prošlosti i baštini, pa tako i zagrebačkoj.
0.1: Emilij Laszowski
Detalj s grupnog portreta snimljenoga povodom 50. obljetnice književnog i javnog rada Gjure Stjepana Deželića.
Atelijer Mosinger, Zagreb, 1906.
Ovaj je fotografski portret odabran kao motiv vizuala izložbe Laszowski – utemeljitelj.
MGZ
0.2: Plakat izložbe Laszowski – utemeljitelj
Dizajn Tina Dominić, Smak kolektiv
Zagreb, 2024.
MGZ
Najosnovniji podaci govore o vremenskom okviru u kojem je živio i djelovao – rođen 1868. godine u gradu Brlogu na Kupi, u plemićkoj obitelji, svoj je ovozemaljski put završio u Zagrebu 1949. godine. A zapravo čitav njegov život i rad odvija se u onom, za Zagreb i Hrvatsku, važnom razdoblju stvaranja nacionalnih institucija novoga hrvatskog društva.
Bio je utemeljitelj, osnivač, prvi ravnatelj, odnosno upravitelj i prvi kustos Muzeja grada Zagreba. I stoga se ideja da na virtualnim stranicama Muzeja grada Zagreba ispričamo priču o ovoj izuzetnoj osobi, nametnula i kao obaveza, a ne samo potreba.
Njemu dugujemo postojanje naše muzejske ustanove te je naziv izložbe stoga posve jasan i opravdan: Laszowski – utemeljitelj.
No, to je bila samo jedna od njegovih brojnih uloga u životu, prožetom slojevitošću i iznimnom radnom etikom. Bio je svestran, inventivan i odličan organizator. Ispreplitanje raznolikih interesa i djelovanja suštinski pripada njegovu karakteru i izdvojiti samo jedan segment jednostavno nije moguće.
Po struci bio je pravnik, a po pozivu povjesničar, kulturni djelatnik, arhivist, dugogodišnji ravnatelj Zemaljskoga arhiva (danas Hrvatski državni arhiv), osnivač i prvi Veliki meštar Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“.
Naglasak izložbe Laszowski – utemeljitelj stavljen je na onaj manje poznati segment njegova rada, na inicijativu, osnivanje i vođenje Gradskog muzeja. Uloga utemeljitelja prikazana je tako kroz prikupljanje predmeta i ravnanje u takozvanoj utemeljiteljskoj fazi Muzeja, od 1907. do 1925. godine.
0.3: Emilij Laszowski
Fotograf nepoznat, 1896.
HDA
0.4: Emilij Laszowski
Josip Purić, Zagreb, 1896.
HDA
U godini u kojoj su fotografije snimljene, Laszowskom je 28 godina, diplomirao je pravo i već je pet godina zaposlen u Zemaljskom arhivu. Oženjen i otac kćeri, živi u unajmljenom stanu u Zagrebu, a mjesto njegova rođenja, plemićki stari grad Brlog već je prodan i gotovo u potpunosti srušen. Taj će nemili događaj obilježiti cijeli njegov život.
Kao sakupljač muzejskih predmeta i kustos bio je svjestan važnosti očuvanja baštine koja se pred njegovim očima rasipala ili propadala u podrumima i tavanima građanskih i plemićkih kuća, državnih i vjerskih objekata ili pak pri gradnji novih građevina, otkrivajući do tad nepoznate arheološke lokacije.
Stvaranje fundusa Gradskoga muzeja bilo je povjereno istinskom muzealcu u duši, onome koji je osjećao da određeni predmeti nose u sebi ne samo dijelove osobne povijesti svojih vlasnika, već su dio šire slike – povijesti Zagreba. Senzibiliziranje javnosti za potrebu očuvanja svih svjedočanstava prošlosti bilo je u fokusu njegova rada, neka vrsta poslanja.
Bio je i neumorni putnik koji je volio terenski rad, istraživao je hrvatske predjele, pišući o njihovoj povijesti i ljudima, sačuvavši od zaborava mnoga povijesna mjesta i vizure.
Opus je to koji fascinira i brojnošću i raznolikošću te i danas, mnogi stručnjaci poput arhivista, povjesničara, povjesničara umjetnosti, konzervatora, arheologa, muzealaca i drugih, nakon više od sedamdeset godina od njegove smrti, crpe vrelo podataka.
U današnjem svijetu kojem su svojstveni brzina protoka informacija i kratkotrajnost senzacija, fascinira činjenica da su iz poteza pera i tinte i kasnije tipkama prvih pisaćih strojeva nastale na tisuće i tisuće stranica opusa Emilija Laszowskog.
0.5: Emilij Laszowski u svečanoj plemićkoj odori
Atelier Danica, Zagreb, 1906.
Laszowski, u ono vrijeme 38-godišnjak, visoko je pozicionirani javni i kulturni djelatnik i prvi Veliki meštar Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ osnovane godinu dana ranije.
OP
U sve što je radio, utkao je je nevjerojatnu dozu energije i entuzijazma, želje da se posao odradi dobro. Iz svega izvire specifičan karakter, aura i šarm te ga upoznajemo kao čovjeka koji je volio svoj poziv, sve svoje brojne uloge, svoj bogati društveni život.
Virtualna izložba koncipirana je na način da kroz 16 tema pokušava dotaknuti segmente njegova života − od rođenja i odrastanja, obiteljskih odnosa, školovanja, ljubavi i prijateljstava, do drugih, uz one već spomenute, različite uloge i poslove koje je s predanošću obavljao − upravitelja Arhiva grada Zagreba i Knjižnice grada Zagreba, privremenog predsjednika i tajnika Dobrovoljnoga društva za spasavanje u Zagrebu, kustosa Arhiva Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga, člana Zemaljskoga povjerenstva za očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji i još mnogih drugih…
Riječ dotaknuti nije odabrana slučajno. Dijapazon njegova rada i interesa toliko je širok, složen i posve nevjerojatan, da na izložbi određene dijelove njegova života i određene uloge i poslove doslovno samo dotičemo… Riječ je o otvorenoj, nedovršenoj priči.
0.6: Emilij Laszowski
Ivan Tišov, 1911.
Portret je naslikao Ivan Tišov (1870. – 1927.), jedan od značajnijih hrvatskih slikara s kraja 19. i početka 20. stoljeća. U vrijeme nastanka slike Laszowskom su 43 godine i već 4 godine, uz redovan rad u Zemaljskom arhivu, obnaša i dužnost upravitelja tri zagrebačke gradske ustanove – Gradske knjižnice, muzeja i arhiva.
MGZ
0.7: Portret Emilija Laszowskog
Joso Bužan, 1923.
Joso Bužan (1873. – 1936.) bio je slikar aktivan na hrvatskoj likovnoj sceni na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Ovaj portret prikazuje tada 55-godišnjeg Laszowskog, u punoj stvaralačkoj zrelosti i društvenoj aktivnosti.
ZMO
0.8: Karikatura Emilija Laszowskog
Lazo Krstić, 1930.
HDA
0.9: Karikatura Emilija Laszowskog
Joso Bužan, 1926.
HDA
0.10: Skulptura – poprsje Emilija Laszowskog
F. Stiplošek, 1929.
ZMO
Na koncu vas sa zadovoljstvom pozivamo da kroz medij virtualne izložbe prelistate stranice publiciranih radova kojima je bio autor i urednik, pregledate brojnu digitaliziranu arhivsku građu, fotografije, likovne prikaze, novinske isječke i multimedijalne zapise.
A posjetivši i stvarni prostor Muzej grada Zagreba, kroz predmete koje je prikupljao i darovao Muzeju i od kojih su mnogi izloženi u stalnom postavu, ali i unutar male izložbe koja tijekom 2024. godine ciklički mijenja svoje lice, upoznajte lik i djelo Emilija Laszowskog, prvog ravnatelja i kustosa Muzeja grada Zagreba.
Detalj fotografije s putovanja članova Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ u Beč. Fotograf Ella, Beč, 1926. Karakterističan profil i elegantna figura tada 58-godišnjeg Laszowskog. MGZ
0.12: Emilij Laszowski u vrtu staroga grada Ozlja
Fotograf nepoznat, Ozalj, 1931.
Laszowskom su na na ovoj fotografiji 63. godine, u svijetlom ljetnom odijelu, elegantan je u svojoj ležernosti i fokusiran. Naime u to je vrijeme Laszowski već 6 godina ravnatelj Zemaljskoga arhiva u Zagrebu, a stari grad Ozalj već je nekoliko godina u vlasništvu Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“. Grad se obnavlja, a u njemu Laszowski uređuje muzej, arhiv i knjižnicu koje vodi do 1938. godine.
ZMO
Fotograf nepoznat, Ozalj, 1931.
HDA
Ivica Sudnik, Samobor, 1946.
OL
Preporučeno štivo
Pozivamo sve one koji će potaknuti ovom izložbom poželjeti naučiti puno više o Emiliju Laszowskom da pročitaju sljedeća djela:
Petković, Milovan. Emilij Laszowski Szeliga (1868.- 1949.). Zagreb: Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, 2000.
Petković, Milovan. Zmajska kronika I. Zagreb: Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, 2020.
Petković, Milovan. Zmajska kronika II. Zagreb: Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, 2020.
Stipančević, Mario. Neznani svijet Emila Laszowskog. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2014.
Kolveshi, Željka. Stota obljetnica Muzeja grada Zagreba, 1907-2007 – Stoljetnica. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2017.
Stoljeće nakon Laszowskog: zbornik radova sa znanstveno-stručnog skupa (grupa autora). Zagreb, 2016.
Hodajući stopama Emilija Laszowskog
Zahvaljujemo brojnim pojedincima, partnerskim institucijama i suradnicima, posuditeljima građe i partnerima u organizaciji popratnih događanja planiranih u 2024. godini kojima virtualna izložba izlazi u stvarni svijet i oplemenjuje, ne samo prostor Muzeja grada Zagreba, već ulazi i u druge zgrade i prostore u Zagrebu i izvan njega…
Zahvalni smo stručnim suradnicima na izložbi, gospodi Milovanu Petkoviću i Mariju Stipančeviću, najboljim poznavateljima lika i djela Emilija Laszowskog, čija su nas objavljena djela o Laszowskom vodila i učila, a razgovori nadahnjivali i poticali na daljnja istraživanja.
Muzejska savjetnica MGZ-a Željki Kolveshi, sada u mirovini, Laszowskom je posvetila puno pažnje proučavajući njegov lik i djelo te smo joj uvijek zahvalni na savjetima te na svemu čemu nas je godinama učila.
Zahvaljujemo gospodinu Stjepanu Bezjaku, suautoru dionice izložbe Historijat ozaljskoga muzeja, ravnatelju Zavičajnog muzeja Ozalj, s kojim smo vrlo brzo našli zajednički jezik i posudili dio građe koja se čuva u muzeju koji vodi.
Izuzetno smo zahvalne Hrvatskom državnom arhivu (HDA), Družbi „Braća Hrvatskoga Zmaja“ (DBHZ) i Hrvatskom povijesnom muzeju (HPM) koji su glavni partneri izložbe bez kojih ona ne bi bila moguća i koji su posudili brojnu digitaliziranu građu iz svojih fondova i zbirki.
Stoga hvala ravnatelju HDA Dinku Čuturi i ponovno Mariju Stipančeviću, koji je i suautor dionice izložbe Moje službovanje, na dobroj volji i velikoj pomoći; gospodinu Mislavu Grgiću, Velikom meštru DBHZ-a, s kojim smo ostvarili izuzetno ugodnu suradnju i dijalog; gospođi Mateji Brstilo Rešetar, ravnateljici HPM-a na efikasnom i učinkovitom pristupu te kolegici Nikolini Šimunović, kustosici istog muzeja, na pomoći u odabiru građe.
Nadalje, zahvaljujemo arhivskom savjetniku Darku Rubčiću i ravnateljici Državnog arhiva u Zagrebu (DAZ) Željki Dmitrus Purić, koji su se, unatoč potresom pogođenoj zgradi Arhiva, odazvali našoj želji za njihovim sudjelovanjem – kao najbližim susjedima i ustanovi kojom je, kao i Gradskim muzejom i Gradskom knjižnicom, Laszowski upravljao.
Zahvaljujemo Knjižnicama grada Zagreba kao posuditeljima i partnerima na izložbi.
Drago nam je što se izložbi pridružilo i nekoliko drugih muzejskih ustanova koje su ili posudbom građe ili spremnošću za organizacijom popratnih događanja, postali vrijedni suradnici: Etnografskom muzeju u Zagrebu i Muzejima grada Karlovca.
Zahvaljujemo i gospodinu Mladenu Kuki koji je bio prvi kontakt s Velikim meštrom DBHZ-a, kao i s obitelji Petrina koja nam je dozvolili posjet svojem privatnom domu sagrađenom na ostacima staroga grada Brloga. Na pročelju kuće čuvaju spomen ploču posvećenu Emiliju Laszowskom koju je DBHZ postavila 1998. godine.
Gospodinu Milovanu Petkoviću hvala i na posudbi dijela građe iz vlastite zbirke.
I na kraju hvala gospođi Svjetlani Laszowski na emotivnom entuzijazmu i pregledavanju osobnog arhiva svoje obitelji.
