8. Moj muzealni rad
Gradski muzej i opet ja sam osnovao pod firmom B.H.Z. Sabirao sam ga i uređivao i potpuno katalogiziran izručio g. 1925. grad. općini, koja ga je smjestila u umjetnički paviljon.
Nakon osnivanja i jednogodišnjega besplatnog vodstva gradskog muzeja, knjižnice i arhiva, Laszowski je ispred Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, a u dogovoru s Gradskim poglavarstvom, nastavio voditi ove važne gradske institucije. Gradski muzej uredio je po uzoru na bečki – prikupljao je predmete slijedeći obrasce zbirki tog muzeja: plesne redove, novce, značke i medalje, dijelove arhitektonskih elemenata, planove grada, grafike, fotografije… A ideja o formiranju zbirke historičkih slika, po uzoru na takvu zbirku u gradskom muzeju u Beču, bila je prisutna od samog osnivanja. Tako je, nastojeći kroz umjetničke radove očuvati sliku starog Zagreba, lokacija i vizura koje su nesta(ja)le, povjerio izradu slika starog Zagreba mladoj slikarici Vjeri Bojničić, kćeri Ivana pl. Bojničića, ravnatelja Kraljevskog zemaljskog arhiva. O ovoj zbirci Laszowski piše u Izvještaju o radu za 1910. godinu:
…ističemo, da smo… zasnovali zbirku akvarela zagrebačkih histor. građevina, …jer na žalost naše histor. građevine zagrebačke redom su do danas iščezavale. Tako će se barem mnoge spasiti od zaborava bar u slici…
8.1: Otisak pečata Muzej slobodnoga i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba
Zagreb, prije 1926.
MGZ
Svu prikupljenu građu dokumentirao je u Knjizi Iskaz predmeta muzeja slob. i kr. glav. grada Zagreba upisujući vlastoručno podatke o predmetima koji su nabavljeni za Gradski muzej. Osim naziva i opisa predmeta, Laszowski je navodio ime osobe ili tijela kao i način na koji je predmet došao u muzej, vrijednost predmeta (u krunama i filirima), a u rubriku Opaske upisivao je ostale podatke i napomene. Nakon što je inventarizirao 771 predmet na 252 broja i ispunio 38 stranica knjige, podatke o predmetima upisivao je u „Ceduljni katalog“. Zanimljivo je da je Laszowski u Iskazu predmeta radi lakše naknadne identifikacije skicirao predmete, uz podatke o pečatima dodavao njihove otiske, a uz pojedine predmete upisivao vrlo detaljne podatke i zanimljive priče o predmetima. Tako je opisao sliku Medvedgrada koju je darovao Muzeju: Slika ova stajala je nekoć u vijećnici Kaptolskoj, kad je ova porušena, uzeo si je tu sliku neki kanonik. Tu je dospjela na tavan. Kad je kuharica kanonikova udavala se za postolara dala joj gazdarica kanonikova među ostalim svakojakim predmetima i ovu sliku. Od tog postolara kupio ju god. 1896. E. Laszowski za 6 for.
Laszowski je u gradskom muzeju nastojao prikupiti i očuvati zagrebačku kulturno-povijesnu baštinu. Započeo je s prikupljanjem predmeta pretragom po gradskim uredima, uredima vlade; a u nastojanju da se pod jednim krovom izloži zagrebačka baština, obratio se i Arheološkom muzeju s idejom i molbom da se iz Arheološkog muzeja izdvoje predmeti zagrebačke provinijencije, što je dr. Brunšmid odbio. No to nije pomutilo jasnu predodžbu Laszowskog oko pripadnosti muzejskih predmeta odgovarajućim muzejskim ustanovama. Upućivao je donatore na muzeje prema vrsti i provinijenciji građe koju doniraju, a i sam je donirao ili prodavao osobne predmete muzejima kojima su ti predmeti prema svojim značenjima pripadali.
8.11: Koncept prijedloga i molbe za izdvajanjem predmeta zagrebačke provinijencije iz Arheološkog muzeja u Zagrebu za Gradski muzej
Emilij Laszowski, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, 19. listopada 1909.
…Naša je želja da u novozasnovanom gradskom muzeju budu na okupu svi predmeti, koji se odnose na prošlost našega glavnoga grada i kulturne činjenice koje su se događale u Zagrebu… Izlučenje ovih predmeta ne bi bilo na štetu Arkeol. muzeja, a manjkanje istih ne bi se ni opažalo uz onoliku množinu arkeol. blaga što se tamo nalazi. Pak, i vis. kr. zem. vlada za cijelo ne bi se tomu protivila, jer se baš tako, na jednom mjestu koncentrirale uspomene na zagrebačku prošlost.
HDA
8.11: Koncept prijedloga i molbe za izdvajanjem predmeta zagrebačke provinijencije iz Arheološkog muzeja u Zagrebu za Gradski muzej
Emilij Laszowski, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, 19. listopada 1909.
…Naša je želja da u novozasnovanom gradskom muzeju budu na okupu svi predmeti, koji se odnose na prošlost našega glavnoga grada i kulturne činjenice koje su se događale u Zagrebu… Izlučenje ovih predmeta ne bi bilo na štetu Arkeol. muzeja, a manjkanje istih ne bi se ni opažalo uz onoliku množinu arkeol. blaga što se tamo nalazi. Pak, i vis. kr. zem. vlada za cijelo ne bi se tomu protivila, jer se baš tako, na jednom mjestu koncentrirale uspomene na zagrebačku prošlost.
HDA
8.13: Dopisnica zemljoradnika Eugena Prnjavorovića
Čađavica, 1912.
E. Prnjavorović nudi Gradskom muzeju u Zagrebu predmete koje je pronašao u zemlji u blizini Bjelovara, koplje i komad nakita.
HDA
Laszowski je i prije osnivanja gradskog muzeja imao iskustvo u priređivanju izložbi. U sklopu priprema milenijske izložbe u Budimpešti koja je održana 1896., Laszowski je imenovan članom povjerenstva za povijesnu izložbu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a za zasluge je bio odlikovan diplomom priznanicom i brončanom spomenicom. Prvu izložbu u gradskom muzeju Laszowski je priredio u suradnji s povjesničarom Rudolfom Horvatom. Izložba Franjo barun Trenk i njegovi panduri bila je otvorena za javnost od 27. studenoga do 12. prosinca 1909., od 9 do 12 sati i posjetilo ju je upisanih 2056 posjetitelja. Izložba se temeljila na prikazima i materijalima koji su za izložbu posuđeni iz Kraljevskog zemaljskog arhiva, dok je muzejska građa trebala biti komunicirana kroz neke od planiranih budućih izložbi: Godina 1848. – 9., Izložba Turopoljska, Hrvatski junaci i vojskovođe, Stari Zagreb, Hrvatski gradovi i gradine. Ove izložbe, kao i stalni postav gradskog muzeja, nisu realizirane zbog nedostatka prostora. Laszowski je bio dionik izložbi koje su se planirale i održavale u organizaciji Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, ali u drugim prostorima.
8.17: Franjo barun Trenk
Grafike koje su najvjerojatnije bile izložene na prvoj i jedinoj izložbi gradskog muzeja koja je priređena u Kuli nad Kamenitim vratima.
HDA
Na prijedlog Emilija Laszowskoga i dr. Velimira Deželića, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ već je 1906. godine odlučila obilježiti tisućgodišnjicu hrvatskog kraljevstva velikom izložbom. Izložbu je 1925. inicirao Odbor Zagrebačkih Hrvatica, a pokroviteljstvo nad izložbom preuzelo je gradsko poglavarstvo. Laszowski je zajedno s Gjurom Szabom bio član kulturno-historijske sekcije i izložbenog ureda. U pripremama za izložbu, veliki broj predmeta iz kule nad Kamenitim vratima prebačen je u Umjetnički paviljon. Kulturno-historijska izložba grada Zagreba prigodom 1000-godišnjice Hrvatskoga kraljevstva 925. – 1925. održana je u Umjetničkom paviljonu od 11. listopada do 22. studenoga 1925. Ova izložba bila je poticaj da se predmeti prikupljeni za izložbu zadrže kao dar ili otkup u Gradskom muzeju, da Gradsko poglavarstvo preuzme upravu Muzeja i privremeno ga smjesti u donjim prostorijama Umjetničkog paviljona.
Gradski muzej u Kuli nad Kamenitim vratima nije bio stalno otvoren za javnost, isprva zbog premaloga, a zatim zbog prevelikog broja predmeta. Međutim, muzej se mogao posjetiti uz najavu. Zasigurno su od 1907. do 1925. godine interesi i zahtjevi posjetitelja, kao i mogućnosti realizacije dostupnosti muzeja varirali.
8.36: Dopis Niže pučke škole iz Fužina u kojem se moli besplatan ulaz u Muzej
Fužine, 1923.
HDA
8.35: Dopis Društva za promet stranaca
Zagreb, 1913.
U dopisu upućenom Gradskom muzeju traži se otvaranje muzeja za vrijeme održavanja Zagrebačkoga jesenskog Zbora. Uprava gradskog muzeja (Laszowski) je u odgovoru na Dopis navela dane u kojima će Gradski muzej biti otvoren, uz napomenu da zbog tijesnog prostora u Muzej može ući grupa od maksimalno 6 osoba.
HDA
Redovni posao u arhivu, mnogobrojna stručna putovanja, obveze Velikog meštra u Družbi „Braća Hrvatskoga Zmaja“, vođenje gradskog muzeja, knjižnice i arhiva, danas bi definirali kao poslove ili obveze Laszowskog. Međutim, njegova posvećenost i strast koju je unosio u sve svoje poslove povezana je s neodjeljivom isprepletenošću poslovnog i privatnog života, čestim predavanjima, druženjima i domjencima, susretima i razgovorima. Veliki broj predmeta koje je Laszowski prikupio, u muzej su pristigle zahvaljujući, između ostalog, i druženjima, u kojima su se poznanstva i prijateljstva učvršćivala, a informacije lakše razmjenjivale. Vrijedni predmeti baštine, naročito predmeti iz ostavština zagrebačkih cehova, društava, udruženja, ostavština znamenitih Zagrepčana, izlagani su desetljećima, kontinuirano, u stalnim postavima Muzeja grada Zagreba. Laszowski je osim spašavanja i prikupljanja baštine koja je nestajala, prepoznavao recentne predmete kulturno-povijesnog sadržaja, predmete koji su prezentirali i kontekstualizirali tadašnje društvene i kulturne promjene u Zagrebu. Bio je, i ostao, najveći donator raznovrsnih predmeta. Predmeti koje je darovao odraz su njegovih širokih interesa, znanja i društvenih funkcija, danas su pohranjeni u 18 zbirki Muzeja grada Zagreba. Podaci o predmetima koje je upisivao, a posebno „priče“ koje je bilježio, čine vrlo vrijedan dio cjelokupne dokumentacije fundusa Muzeja grada Zagreba.
Dragi Štef,
Kad te čovjek ne treba, nađe te na svakom zagrebačkom uglu, ali jučer nema ti nigdje ni traga. Mlinar Gospodarić ima od nekadašnjega mlinarskoga ceha – ne znam da li zagrebačkoga ili kojega drugoga – spice zastavu cehovsku, pa još šta, što bih htio predati gradskome muzeju, pa me je molio neka bi ja to proveo – ako bude nešto, što bi se za muzej moglo upotrebiti.Kako ja toga svega još vidio nijesam, a znam da zmajeva družba, kojoj si Ti tajnikom upravlja gradskim muzejem, molim Te propitaj se kod naših kaponja, bi se to moglo trebati, ako da, bili koji od Vas, možda i više njih (hm, ima mlinar dobroga vina a i mlinarskih pilića….) koji se u stvar razumiju došli pogledati. Nije daleko, odmah iza Žavera. Ako biste me obavijestili kada dođete, došao bih pred Vas, jer sami ne biste onamo pogodili / ?!, možda prije (nečitko)
Dakle, dragi Štef, napravi što misliš da je potrebno!
Pozdrav
odani
Boranić
8.46. Spomenar Ljudevita Gaja
Zagreb, oko 1835.
Ljudevit Gaj je ljeti 1834. boravio u Češkoj odakle je donio spomenar u kojem su mu riječi hvale i potpore upisali mladi češki pisci i političari, medu ostalima i Pavel Jozef Šafárik. O ovom spomenaru i autoru redaka Družba „Braća Hrvatskoga zmaja“ izdala je knjižicu autora Stjepana Širole.
MGZ
8.49: Plaketa Braće hrvatskog zmaja izrađena u čast utemeljitelja Plaketa s likom Emilija Laszowskog i Vladimira Deželića
Mašek; Vatroslav Drenski, Prag, 1914.
Plaketu je izradio kipar Vatroslav Drenski, povodom proslave 25. godišnjice književnog rada Emilija Laszowskog i 50. godine rođenja dr. Velimira Deželića. Odljevi su naručeni i napravljeni u prvoj praškoj ljevaonici umjetnina Mašek, 1914. Družba „Braća Hrvatskoga zmaja“ naručila je jednu veliku i 13 plaketa manjih dimenzija, pa je kao memorija na taj događaj plaketa dostavljena i gradskom muzeju. Tako Laszowski, kao ravnatelj gradskog muzeja potpisuje primitak plakete napravljene njemu i Deželiću u čast.
Slanje plaketa kao memorabilije je bilo uobičajen postupak. Naime, Laszowski je 1906. organizirao proslavu 50. obljetnice rada Gjure Deželića i plaketu koja je izrađena povodom tog događaja poslao je na niz adresa: Poglavarstvima gradova Zagreba, Osijeka i Karlovca, Arheološkom muzeju u Zagrebu, muzejima u Kninu, Ljubljani, Budimpešti, Pragu, Beču, Sarajevu, Splitu i Zadru.
MGZ
8.50: Puce sa časničke austrougarske odore odbačene 29. listopada 1918. u Zagrebu
Trg svetog Marka, okružen najvažnijim hrvatskim državnim institucijama, kroz povijest je bio mjesto slavlja, prosvjeda, sukobljavanja i političkog okupljanja. Na njemu su se oslikavala nadanja, sreća i zabrinutost naroda. U prijelomnim trenutcima kraja Prvoga svjetskog rata, u vremenu pada stoljetnih država, prevrata, velikih socijalnih nemira i opće nesigurnosti, Trg svetog Marka, zadesili su burni događaji. Dana 22. listopada 1918., u vrijeme narodnih manifestacija nakon što se naslutila mogućnost okupljanja hrvatskih i drugih slavenskih naroda Austro-Ugarske u jednu cjelinu, slavilo je okupljeno mnoštvo.
Laszowski, kao povjesničar svjestan važnosti trenutka u kojem se zatekao, te kao kustos svjestan muzealnosti odbačenih puceta, koje su s austrougarskih uniformi strgnuli vojnici, sačuvao je ove, nekome tada posve nevažne predmete, za gradski muzej.
Danas puce podjednako svjedoči o epohalnim promjenama, o emocijama i zanosu jednog momenta u narodu i minucioznosti Laszowskog kao kustosa i povjesničara.
MGZ
8.51: Dopis Alojza Kovača iz Ljubljane o „izgubljenom“ kišobranu u gradskom muzeju
Ljubljana, 1923.
Uz sve poslove i obveze Laszowski je sigurno imao mnoštvo poslova koji nisu stručni, a ni muzealni, ali su ipak povezani s muzejom i trebalo ih je obaviti. Tako, stanoviti Alojz Kovač, uz opširno objašnjenje događaja i osoba koje su prisustvovale događajima te uz detaljne opise, traži ravnateljstvo Gradskog muzeja, tj. Laszowskog, da mu vrati njegov kišobran, koji je prilikom posjeta muzeju greškom izdan drugoj osobi.
MGZ