5. Kako sam osnovao Gradski muzej?
Već od moga djetinjstva, volio sam i poštovao starine, i ako sam kao dječarac mnogo toga uništio, uglavnom iz zvjedljivosti „kako unutra izgleda“. Ukor moga dobroga djeda i njegovo tumačenje starina, njihova vrijednost kao tumač prošlosti, učinilo me je upravo strastvenim sabiračem i štovateljem starina. U jednoj maloj izbi u prizemlju grada Brloga, pod arkadama nasuprot kapelici, počeo sam sređivati muzej i knjižnicu. Bio sam tad od kojih 11 – 12 godina star. I mnoga stvarca, nestala je iz soba i došla u moj muzej!
Emilij Laszowski, školovani pravnik, angažirani čuvar baštine, vizionar i aktivni djelatnik na području kulturnog i društvenog života u Zagrebu u svojim tridesetim godinama života imao je bogato iskustvo spašavanja, istraživanja i objavljivanja arhivskog gradiva, stručnog rada u Hrvatskom zemaljskom arhivu i široki opus djelatnosti na području zaštite baštine. Naime, dotadašnji rad i uspješnost na mnogim područjima života, bogat društveni život i poznanstva koja je njegovao, omogućili su da dječja igra osnivanja muzeja, kao i žalost za knjižnicom i muzejom koji više ne postoje u rodnom Brlogu, prerastu u osnivanje knjižnice i muzeja zagrebačke baštine.
Jedan od utjecajnih ljudi tog vremena bio je zastupnik u Saboru, poslije hrvatski ban, dr. Nikola Tomašić. Tomašić je bio Emilijev bratić s kojim je proveo djetinjstvo. Obojicu je odgajao i podučavao djed Filip pl. Šufflay, od kojeg su primili sustav životnih vrijednosti, a prošli su i krizu vezanu uz podjelu obiteljskog imetka. Tijekom jednog druženja kod Tomašića, 1905., Emilij je ideju o osnivanju muzeja i knjižnice iznio gradonačelniku dr. Milanu Amrušu, kojemu se ideja svidjela. Tomašić je, prema Emilijevim riječima, bio taj koji se zauzeo da se navedena ideja realizira.
Gradsko zastupstvo je u proračunima za 1905. i 1906. godinu izdvojilo novčani iznos od ukupno 10 000 Kr za gradski muzej i knjižnicu, što je bio konkretan dokaz podrške ove ideje.
U tijeku obnove Zagreba nakon potresa 1880. godine Laszowski je bio angažiran oko zaštite spomenika i nastojao je svim silama sačuvati povijesne spomenike. Vijest o planu rušenja Kamenitih vrata potaknula je Emilija na konkretnu akciju.
Naime, već dvije godine nitko nije preuzeo posao osnivanja knjižnice i muzeja, stoga je Laszowski ispred Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ dogovorio s načelnikom dr. Milanom Amrušom da će Družba preuzeti ovaj posao te knjižnicu i muzej smjestiti u Kulu nad Kamenitim vratima.
Na sjednici Gradskog zastupstva održanoj 8. svibnja 1907. razmatran je Prijedlog Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ o uređenju gradskog muzeja i pučke knjižnice u gradskoj kuli kod Kamenitih vrata do 1. siječnja 1909. godine. Ponuda je jednoglasno prihvaćena, a gradonačelnik je 11. svibnja 1907. obavijestio Družbu da zastupstvo sa zahvalnošću prima njihovu ponudu.
5.6: Koncept ponude i prijedloga Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ načelniku Milanu Amrušu za vođenjem gradske knjižnice i muzeja
Napisao Emilje Laszowski, 12. travnja 1907.
Uz ovaj dopis priloženi su novinski članci o osnivanju gradske knjižnice i muzeja i očitovanje članova Družbe o rasporedu i satnici rada u svrhu osnivanja pučke knjižnice.
HDA
Iznos od 10 000 Kr, koje je Gradsko zastupstvo izdvojilo za gradski muzej i knjižnicu utrošen je za preuređenje prostorija. Preuređene prostorije 1. kata dodijeljene su muzeju, a prostorije na 2. katu gradskoj knjižnici. Emilij Laszowski je u lipnju 1907. otputovao u Beč, gdje se uz ostale poslove pripremao za posao vođenja gradskog muzeja proučavajući način rada bečkoga gradskog muzeja.
Istovremeno s uređenjem prostora za gradski muzej i knjižnicu, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ radila je na prikupljanju predmeta koji zasijecaju u prošlost naše prijestolnice za muzej i knjiga za knjižnicu objavljujući u tisku molbu za prikupljanjem građe, a potom objavljujući imena donatora.
5.10: Pismo Emilija Laszowskog Velimiru Deželiću st. iz Beča
15. – 17. lipnja 1907.
HDA
U nedjelju posjetio sam bečki gradski muzej i proučio sam uređenje. To je nešto sjajnoga – svakako naš zagrebački ne će biti tako sjajan, ali ipak ne na odmet.
Zanimljivo je kakovih sve zbirki ima tu, kao osobita curiosa čini mi se zbirka plesnih redovapočem od g.1848. Nije baš loše. Onda ima tu i zbirka društvenih znakova. Lijepa je zbirka novaca bečkih i spomenica odnosećih se na povijest Beča. Ne spominjem zbirke grobnih ploča, napisa, kućnih starih brojeva /: u kovi i kamneu:/ građevnih skulptura odstranjenih sa kuća i crkvi, galerija histor. Slika, što je sve u ogromnoj masi.
Držim da čemo i mi moći zbirku hrvatskih slika sabrati za zagreb. muzej. Samo je šteta, da se je do danas tako malo marilo za sačuvanje barem slika porušenih dijelova Zagreba. Tu u Bečkom muzeju ima svaki komad gradskih ustanova i vrata baš umjetnički u aquarellu izveden! Naš Zagreb je izgubio mnogo toga – netragom a nemarom baš grada i ljudi bez kulture! Bilo im na čast.
Gradski muzej i knjižnica otvoreni su 7. prosinca 1907. u 18h u obnovljenim prostorijama iznad Kamenitih vrata. Na otvorenju su bili prisutni gradonačelnik Milan Amruš, gradski zastupnici, predstavnici društava, sveučilištarci i drugi građani. Dr. Velimir Deželić, voditelj knjižnice održao je predavanje O evoluciji modernih slobodnih knjižnica, predavanje koje je zaslugom Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ izdano godinu dana kasnije. Veliki meštar Emilije Laszowski na otvorenju je govorio o povijesti nastanka knjižnice i muzeja, a gradonačelnik Milan Amruš proglasio je knjižnicu otvorenom. U novinskim člancima o ovom događaju nije sasvim jasno navedeno otvara li se samo knjižnica ili je otvoren i muzej. Naime, dok je knjižnica imala veći broj knjiga koje su se mogle posuditi, kao i čitaonicu koju su građani mogli koristiti, u prosincu 1907. muzej nije imao dovoljno prikupljenih predmeta za realizaciju izložbe, bilo stalne ili povremene. Laszowski u svojim spisima ipak navodi kako je muzej bio otvoren javnosti, uz najavu posjeta. Poradi premalo predmeta nije se do danas mogao muzej otvoriti, ali je vazda pojedincima bio prikazivan, kad se je tko prijavio kod uprave muzeja.