7. Kako sam nastojao oko sigurnosti predmeta i zgrade muzeja?
Osnivanje gradskog muzeja, knjižnice i arhiva 1907. godine bilo je potaknuto nastojanjem oko sačuvanja vrlo važnoga kulturno-povijesnog spomenika – Kamenitih vrata. Laszowski je cijeli život kontinuirano i postojano brinuo o očuvanju, prikupljanju i zaštiti nepokretne i pokretne baštine, te u naizgled nemogućim situacijama tražio, pronalazio i predlagao rješenja. Poučen iskustvom oko rušenja Bakačeve kule, kada predstavka koju je pisao s dr. Brunšmidom nije spasila kulu i zidine od rušenja, u slučaju Kamenitih vrata našao je sigurnije i svrsishodnije rješenje: osnivanje važnih gradskih institucija u prostoru kojemu je prijetilo rušenje!
7.2: Tlocrt Kule nad Kamenitim vrata
Makek, siječanj 1935.
DAZ
7.1: Tlocrt prostorija u 1. katu Kule Kamenitih vrata
Zagreb, do 1878.
Iz: ZK I.
7.3 – 4: Kamenita vrata
Vjera Bojničić, Zagreb, 1910.
MGZ
Tijekom 1907. godine, kada je Laszowski ispred Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja” preuzeo vodstvo muzeja, od prvog odlaska u kulu, pa sve do završetka adaptacije, redovito je obilazio prostorije koje se preuređuju. Koliko mu je bilo stalo do uspješne adaptacije prostora najjasnije se vidi u činjenici da o tome brine i kada nije u Zagrebu. Naime, za vrijeme boravka u Beču, u lipnju 1907. u pismu moli Velimira Deželića st. da umjesto njega ode i nadzire radove:
Javi mi kad pogledaš, kako napreduje restauracija kamenitih vrati. Ne bi škodilo da sa protonatorom koji put onamo podješ, i da ujedno ispitaš gdje se gradi namještaj, e da malo urgiraš i nadzireš rad, jer kad bude gotovo kasno će biti prigovarati – a svako popravljanje onda bilo bi zakašnjenje u našem radu.
I kada odlazi na put u Kostnicu u kolovozu 1907. opet mu piše:
Molim te dragi Velimire riješi slijedeće: Kako napreduje gradnja grad. biblioteke i muzeja?
Nakon adaptacije prostora i nabave polica, prikupljeni muzejski predmeti i knjige dopremljeni su u preuređeni prostor, a u rujnu 1907. prenesen je u kulu i gradski arhiv, koji je spašen ovim činom.
Nastojanja Laszowskoga oko uređenja i sigurnosti zgrade i predmeta u zgradi ne prestaje ni nakon otvorenja knjižnice i muzeja. Naime, u redovnim izvješćima o radu Laszowski navodi da su u prostorijama koje su određene za muzej, prozori zaštićeni s unutrašnje strane željeznim kapcima, ali ne svi. Nastojeći provesti ovu preventivnu zaštitu do kraja, ističe da je opasnost od požara velika i da bi vatra lako mogla zahvatiti muzejsku, knjižničnu i arhivsku građu.
7.5: Stranica iz dnevnika Emilija Laszowskog
Zagreb, 1907.
15. IV. Prisustvovao s dr. Vel. Deželićem, inž. Lenucijem, senatorom Mil. Hajdinjakom očevidu u Kamenitim vratima, kako da se od ove stare kule udese prostorije za grad. muzej i biblioteku.
HDA
7.6: Uređenje gradskog muzeja
Obzor, 22. lipnja 1907.
7.5: Stranica iz dnevnika Emilija Laszowskog
Zagreb, 1907.
15. IV. Prisustvovao s dr. Vel. Deželićem, inž. Lenucijem, senatorom Mil. Hajdinjakom očevidu u Kamenitim vratima, kako da se od ove stare kule udese prostorije za grad. muzej i biblioteku.
HDA
7.6: Uređenje gradskog muzeja
Obzor, 22. lipnja 1907.
7.7: Koncept izvještaja o gradskom muzeju i arhivu
E. Laszowski, 1908.
…trebalo je najprije osušiti spise koji su – nalazeći se do tada u podrumu gradske vijećnice – mnogo stradali od vlage. Mnogo je spisa tako i propalo naročito XVIII vijeka, jer ih je plijesan izjela.
HDA
7.8: Koncept izvještaja o gradskom muzeju i arhivu
E. Laszowski, 1909.
Namještaj muzeja kakav je već god. 1907 bio udešen za sada potpuno odgovara potrebi, jedino što će s vremenom trebati još jedna manja polica za arkiv. Prozori muzeja proviđeni su iznutra gvozdenim kapkama a tako i onaj na hodniku. Ne bi bilo zgorega ako bi se bar još na dva prozora namjestile takove kapke.
HDA
7.9: Koncept izvještaja – potrebe knjižnice, muzeja i arkiva
E. Laszowski, 1910.
Tako isto bi valjalo radi veće sigurnosti providiti drugu sobu muzeja gvozdenim kapkama na prozorima, kakovi su već u sobi br. I. i na hodniku. To je tim potrebitije, jer se tik do prozora nalaze drvarnice i slične zgrade susjednih kuća, pak u slučaju vatre, mogla bi prijetiti pogibelj.
HDA
Laszowski je 1. siječnja 1909. uz gradski muzej i arhiv, preuzeo i vodstvo gradske knjižnice u kuli nad Kamenitim vratima. S obzirom na to da je sada Laszowski upravljao trima institucijama, iznosio je u svojim izvješćima potrebe za nabavom ormara i polica za knjige, predmete i arhivalije i potrebu nabave blagajne, tj. sefa za pohranu vrijednih predmeta. Od svih predmeta koji su pristizali, postoje i predmeti koje Laszowski nije preuzeo u prostorije muzeja. To su Gradska privilegija iz 1242. godine (Zlatna bula) i gradski statut. Smatrao je da ti predmeti imaju najveću vrijednosti za povijest i kulturu grada Zagreba, i vodeći veliku brigu o njihovoj sigurnosti, nije ih izdvajao iz gradske blagajne, sve dok se ne osiguraju uvjeti za sigurno čuvanje, odnosno dok u muzeju ne bude dovoljno sigurna spremišta za tu dragocjenost. Blagajna, koju je Laszowski tražio nije stigla, a Zlatna bula se do danas čuva u Hrvatskom državnom arhivu. Kako bi muzejski predmeti bili sigurni i koliko je moguće dobro očuvani, Laszowski poduzima niz koraka: nabavlja okvire za slike, predmete koji su oštećeni daje na restauraciju i šalje predmete na restauraciju u Beč.
7.11: Replika Zlatne bule u stalnom postavu Muzeja grada Zagreba
Fotograf Damir Fabijanić, 1998.
MGZ
7.10: Koncept izvještaja – III. Gradski arkiv
E. Laszowski, 1910.
Od gradskih arkivalija čuva se još uvijeke u grad. blagajni bula kralja Bele IV od g. 1242 i gradski stari statut, jer u arkivu još nema dovoljno sigurna spremišta za te dragocjenosti.
HDA
7.11: Replika Zlatne bule u stalnom postavu Muzeja grada Zagreba
Fotograf Damir Fabijanić, 1998.
MGZ
7.12: Račun za okvire za slike
Zagreb, 1909.
HDA
7.13: Zagreb. Agram.
Jedna od slika za koje su naručeni okviri.
Zagreb, oko 1870.
MGZ
7.14: Potvrda o primitku litografije od Marije Podvodnik za Gradski muzej
Zagreb, 2. siječnja 1911.
HDA
7.15: Pismo Laszowskog Kunsthandlungu Reinold Entzmann et Sohn iz Beča u kojem naručuje restauraciju litografije
Zagreb, 4. ožujka 1911.
HDA
7.16: Litografija Ulazak grofa Alberta Nugenta i njegovih slobodnjaka u Zagreb prigodom instalacije bana Hallera, 18. listopada 1842.
Johann Rauh; Ivan Havliček; Carl Goebel, Beč, 1842.
MGZ
7.15: Pismo Laszowskog Kunsthandlungu Reinold Entzmann et Sohn iz Beča u kojem naručuje restauraciju litografije
Zagreb, 4. ožujka 1911.
HDA
7.17: Račun kipara Rudolfa Spieglera za restauraciju
Zagreb, 24. srpnja 1911.
HDA
7.18: Nadgrobni spomenik Julijane Ljubosave Gaj, majke Ljudevita Gaja
Fotograf Vladimir Guteša, 1956.
MGZ
7.19: Nadgrobni spomenik Julijane Ljubosave Gaj u stalnom postavu Muzeja grada Zagreba
Fotograf Damir Fabijanić, 1998.
MGZ
Već u izvještaju 1910. godine, Laszowski novom gradonačelniku Janku Holjcu ističe kako je knjižnica toliko zagušena predmetima, da se knjige moraju odlagati na podu, da je prostor čitaonice dovoljan samo za trećinu zainteresiranih čitatelja, izražava bojazan o statičkoj sigurnosti prostora. Nadalje, navodi da je muzej pretrpan predmetima, ponovno ističe opasnost od požara, ali i nedovoljne dimenzije prostora za izlaganje velikih predmeta kao što su npr. zastave. I po prvi puta Laszowski iznosi ideju da se sagradi nova zgrada u koju bi se smjestile ove važne ustanove. Shvaćajući da je izgradnja nove zgrade za muzej gotovo neostvariva, Laszowski predlaže Plemićevu kuću na Dolcu (za koju je pogrešno smatrano da je zgrada nekadašnjega Cistercitskog samostana) za smještaj ovih ustanova. Pregovori i poslovi oko Plemićeve kuće trajali su godinama, da bi na kraju, kuća bila srušena, o čemu Laszowski piše u Hrvatskom zmaju 1925. godine.
U travnju 1912. Laszowski upućuje dopis načelniku Janku Holjcu, navodeći da je zbog ograničenosti prostora onemogućeno prikupljanje i čuvanje baštine i predlaže novo stambeno rješenje za gradsku knjižnicu i muzej: kuću grofice Buratti na Katarinskom trgu. Kada ni ta ideja o preseljenju gradskih ustanova nije realizirana, nakon što su se u lipnju 1914. ispraznile prizemne prostorije Kule Kamenitih vrata, Laszowski je uputio molbu Gradskom poglavarstvu da prostorije dodijeli gradskom muzeju kako bi u njima uredio i smjestio starine iz stare Markove crkve. No, ubrzo dobiva odgovor da su prostorije već prije dodijeljene Župi sv. Marka.
7.21 – 22: Tlocrt i presjek Plemićeve kuće na Dolcu
MGZ
7.20: Koncept dopisa načelniku o problemima s prostorom gradske knjižnice i muzeja
Zagreb, 1. listopada 1910.
Kad bi naš slavnodrevni grad Zagreb hotio što žrtvovati za svoje starine i za svoju knjižnicu, to u prvom redu upozorujemo na zgradu nekadašnjega Cistercitskog samostana na Dolcu. Ova bi pružala dovoljno mjesta za biblioteku, muzej i arkiv, a mogao bi se u nju smjestiti i podvornik kao čuvar, kako to i drugdje biva.
HDA
7.23: Dvorište Cistercitskog samostana
Vjera Bojničić, 1910.
MGZ
7.24 – 25: Dvorište Cistercitskog samostana
Autor nepoznat, oko 1920.
MGZ
7.26 – 28: Projekt Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja” preuređenja Plemićeve kuće na Dolcu
iz: ZK II.
7.29: Dopis Laszowskog ispred Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ gradonačelniku Holjcu o problemima s prostorom gradske knjižnice i muzeja i mogućim rješenjem
Zagreb, 1912.
Ova krasna institucija već danas je sputana u svom dalnjem razvoju. Glavni i jedini je razlog tomu: tijesna i nezgodna zgrada, u kojoj se nalazi…Nu evo sada, kad je rodoljubna duša pokojne grofice Buratti gradskoj općini namijenila drevnu i historijsku kuću na Katarinskom trgu – nekoć kraljevsku palaču – pruža se prilika da se doskoči potrebama grad. knjižnice i muzeja. Ova kuća, po svojoj prošlosti i po svojim prilikama bila bi kao stvorena za grad. knjižnicu i muzej. Ova bi se neznatnim troškom lako adaptirala za sve potrebe ovih institucija.
HDA
7.30: Osmrtrnica Klotilde Buratti
Zagreb, 1912.
MGZ
Prostor za muzej kratkotrajno se rasteretio 1914., kada se iz prostorija iznad Kamenitih vrata izdvaja gradski arhiv. Međutim, u muzejskim prostorijama još uvijek su bile knjige iz knjižnice, a obilazak muzeja mogao se i dalje realizirati samo uz najavu i nadzor upravitelja. Pretrpani prostori Gradske knjižnice i muzeja, kao i Prvi svjetski rat i materijalne okolnosti povezane s ratom, utjecali su na rad muzeja – akvizicije muzeju su se smanjile, a posjet je i dalje bio otežan.
Željeni i traženi veći prostor, Gradski muzej nije dobio sve do 1925. godine. Te godine priređena je velika Kulturno-historijska izložba grada Zagreba prigodom proslave 1000-godišnjice Hrvatskoga kraljevstva 925. – 1925., koja je održana u Umjetničkom paviljonu od 11. listopada do 22. studenoga. Za potrebe te izložbe, veliki broj predmeta iz kule nad Kamenitim vratima prebačen je u Umjetnički paviljon. Održana izložba bila je poticaj da se predmeti prikupljeni za izložbu zadrže kao dar ili otkup u Gradskom muzeju, da Gradsko poglavarstvo preuzme upravu Muzeja, i privremeno ga smjesti u donjim prostorijama Umjetničkog paviljona. Na čelo muzeja došao je prof. Gjuro Szabo, koji je istim žarom i upornošću nastavio bitku za novi smještaj Muzeja grada Zagreba.
7.31: Koncept dopisa Gradskom poglavarstvu o dodjeli prostorija u prizemlju Kamenitih vrata za Gradski muzej
E. Laszowski, Zagreb, 1914.
HDA
7.32: Dopis Gradskog načelnika o nemogućnosti dodjele prostorija u prizemlju Kamenitih vrata Gradskom muzeju
Zagreb, 1914.
HDA
