1. Brlog utkan u moje biće

Na ovom mjestu za me vrlo svetom

Duboko misli zamislio svoje…

Pomišljah, srdcem punim, težkom sjetom

Na djetinjstvo nježno nekoć moje.

Jer svaki kutić razvaline ove

Podsjeća mene na vesele dane

Djetinjstva moga i djetinje snove.

Sve čini mi se ko da bilo lane.

Brlog na Kupi rodni je grad Emilija Laszowskog.

S njim su vezani mirno i bezbrižno Emilijevo djetinjstvo i rana mladost, obiteljska toplina, najvažnije osobe. Miran kraj, perivoji, vrtovi, voćnjaci i šume, rijeka Kupa koja mirno teče ispod grada, mirisi i vizure − sve je bilo utkano u njegovo biće.

Mjesto od kuda je potekao oblikovalo je suštinu i karakter Laszowskog, njegove afinitete, osobnost, ljubav, a onda i taj vječiti žal za gubitkom tog, za njega prevažnoga, gotovo izmaštanog mjesta… Uvijek mu se vraćao kao simbolu sretnije prošlosti.

Rodni ga je grad nadahnjivao cijeli život, bio ishodište svih njegovih nastojanja, odredio mu je na mnoge načine sudbinu – i poziv, službovanje, ljubav prema hrvatskoj prošlosti i baštini, književni, stručni i znanstveni rad… Prvo objavljeno djelo tada 21-godišnjaka bio je članak Brlog na Kupi i njegovi gospodari iz 1889. godine.

Brlog ga je oblikovao, a njegov gubitak obilježio. U pjesmu Brlog-grad iz 1897. godine prelio je samo djelić svoje, za cijelog života prisutne tuge.

1.1: Grad Brlog na Kupi

Josip Horvat Međimurec, 1939.

Na proslavi 50. rođendana, koju su mu svečano upriličili prijatelji iz Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ 1918. godine, bilo je mnogo govornika, a program bogat. Tada mu je uručen i novčani dar kao zrnce da si stečem natrag moju koljevku grad Brlog ili da raspolažem time kako me volja…

Nostalgija za izgubljenim rodnim gradom bila je itekako poznata svoj njegovoj Braći, no iako dragocjen, darovani novac nije bio dostatan za kupnju onoga što je od njega ostalo. I gotovo četvrt stoljeća nakon javne dražbe u kojoj je Brlog prodan, a potom i gotovo u potpunosti srušen, taj je događaj za Laszowskog i dalje bio bolno prisutan.

1.3: S izleta u Brlog

Fotograf nepoznat, Brlog, 1940.

Laszowski stoji četvrti s lijeva.

ZMO

1.2: Brlog

Vladimir Horvat, Brlog, 1929.

Na poleđini posveta fotografa Vladimira Horvata:

Visoko štovani gospodine! Želeći Vam „Sretan Uskrs“ slobodan sam priposlati Vam uvećanu sliku Vašeg rodnog doma u znak osobitog poštovanja…“

ZMO

1.4: Model grada Brloga na Kupi

Emilij Laszowski, Zagreb, 1905.

Ovu je malu maketu od sadre i drva Laszowski izradio u vrijeme kada grada njegova djetinjstva već 11 godina nema, odnosno ostao je samo dio istočnoga glavnog krila. Promatrajući model ne može se oteti dojmu da ga je načinio ne bi li barem tako Brlog učinio opipljivim, stvarnim.

ZMO

Obiteljski korijeni srasli s brloškim krajem

Emilij Laszowski rodio se 1. travnja 1868. godine u Brlogu na Kupi i kršten je kao Emilij Filip u brloškoj kapelici Blažene Djevice Marije od Čisla već istoga dana. Naime, rodio se toliko slabašan i bolestan da je njegova obitelj mislila da neće preživjeti. Dakle čovjek bez nade na život… kako je sam o svojim prvim danima opisao u dnevničkim zapisima.
Otac mu je bio Poljak, Sigismund Laszowski Szeliga (1830. – 1868.), plemićkoga podrijetla, po ocu Poljak, po majci Nijemac, austrijski časnik, natporučnik, rođen u Galiciji. Majka Sidonija Šufflay Otruševečka (1844. – 1916.) bila je hrvatska plemkinja, a i njena je obitelj bila njemačkog podrijetla.
Sidonija se udala se za njegova oca 1865. godine. Sreća bračnoga para nije dugo potrajala, jer je već 1866. Sigismund (ili Žiga kako su ga zvali) otišao u rat koji se vodio između Austrije i Prusije. U ratu je teško obolio od upale pluća te se vratio supruzi u Brlog. Sina nikada nije upoznao. Umro je svega nekoliko mjeseci nakon Emilijeva rođenja, u bolnici u Grazu, u kojoj se neuspjelo liječio.
Taj nesretan početak života Emiliju Laszowskom nadoknadili su ljubavlju i pažnjom, prije svega, njegova požrtvovana i sinu jedincu potpuno posvećena majka Sidonija te djed, Filip Šufflay Otruševečki, jedina prava očinska figura u životu Emilčeka, kako su dječaka od milja zvali.

1.5: Sigismund Laszowski Szeliga

Emilija Skrowni Laszowski, 1898.

Otac Emilija Laszowskog. Sliku je prema fotografiji naslikala Emilijeva prva supruga.

1.6: Sidonija Laszowski Szeliga

Spiridon Milanese, 1874.

Majka Emilija Laszowskog.

1.7: Vjenčani list Sigismunda i Sidonije

Kamanje, izvod iz 1873. godine.

Roditelji Emilija Laszowskog vjenčali su se u Brlogu, 22. lipnja 1865. godine.

HDA

1.8: Krsni List Emilija Laszowskoga

Izvadak iz matice krštenih od 15. travnja 1913.

HDA

1.9: Emilije Laszowski

Ferdo Kelemen, Zagreb, oko 1871.

HDA

1.10: Emilije Laszowski

Ferdo Kelemen, Zagreb, oko 1872.

HDA

1.11: Rodoslovni list Emilija Laszowskog

Milovan Petković i Ana Jakić-Divković, Zagreb, 1999.

1.12: Grb obitelji Laszowski Szeliga

Vjera Bojničić–Zamola, početak 20. st.

Gospodari Brloga

Grad Brlog smjestio se u blizini Ozlja, na zaravni iznad desne obale Kupe.

Dušan Lopašić u putopisnoj crtici Brlog na Kupi iz 1889. godine, romantičarskim ga tonom uobičajenim za 19. stoljeće, ovako opisuje: Na obronku šumne Kupe, tik uz njezine srebrne valove mrči se Brlog-grad, kao orao, koj se je razkrilio, pa sjedi na golom kamenu. Baltazar Adam Krčelić, hrvatski povjesničar 18. stoljeća, opisao ga je kao elegans castellum.

Dvorac je bio veliko zdanje, građeno kroz nekoliko stoljeća, okružen perivojem s egzotičnim drvećem, voćnjacima, vinogradima, šumama… S četiri jednokatna krila, pravokutnim unutarnjim dvorištem s arkadnim trjemovima, s dvorišne strane visokim prepoznatljivim tornjem sa satom i dva zvona i strmim četverostrešnim krovištima, imao je neki osobiti šarm različitih stilskih obilježja.

Laszowski je cijeli život bio fasciniran obiteljima Zrinski i Frankopan, a korijen te ljubavi može se naći i opet u Brlogu.

Grad se prvi puta u izvorima spominje 1562. godine. Najstarija građevina bila je ona Stjepana III. kneza Frankopana Ozaljskoga podignuta u prvoj pol. 16. stoljeća, a koja 1544. godine sklapanjem zajednice dobara postaje vlasništvom Nikole IV. kneza Šubića Zrinskog, hrvatskoga bana, junaka pod Sigetom. Naime, baštinskim ugovorom obitelj Zrinski stiče sve posjede Frankopana Ozaljskih. Ovu najstariju građevinu na Brlogu razorile su Osmanlije 1582. godine.

Potkraj 16. stoljeća braća Juraj IV. i Nikola V. Zrinski podižu utvrđenu curiu zaštićenu ziđem, opkopima ispunjenima vodom i nasipima. Brlog je bio alodij ozaljskog vlastelinstva, lovački dvor.

1.13: Pred Brloškim gradom – Laszowski i Matilda (Tilly) barunica Clauer

Fotograf nepoznat, Brlog na Kupi, 1918.

Na fotografiji je glavno istočno pročelje Grada. Fotografija je iz albuma

Naše ljetovanje 1918. koji je izradio Laszowski s bilješkama ispod fotografija.

HDA

Nakon sloma zrinsko-frankopanske bune 1670. godine sva su imanja Petra Zrinskog zaplijenjena, pa tako i Brlog. U posjedu kraljevskog fiska bio je do 1682. godine kada ga kralj Leopold I. daruje Janku knezu Šubiću Peranskom. Time je Brlog odijeljen od Ozlja i postaje središte zasebnog vlastelinstva. Novi vlasnik u periodu između 1682. i 1689. godine kuriju proširuje i nadograđuje zidani kat, a njegova kći Barbara Sidonija udana Delišimunović koncem 17. ili početkom 18. stoljeća dograđuje kapelicu.

Najveće dogradnje Brloga događaju se u vrijeme vlasnika Benevenuta Sigismunda grofa Petazzija. Od 1746. do 1756. godine on temeljito obnavlja stariju kuriju i kapelicu, dograđuje zapadno krilo s velikim stubištem i podrumom, gradi novo južno i istočno krilo dvorca. Time je Brlog dobio izgled baroknoga reprezentativnog dvora, kakav je pamtio Laszowski. Oko dvorca, Petazzi podiže i gospodarske zgrade, staklenik, formira perivoj, uređuje ribnjak te gradi mlin na Kupi, od kojeg su i danas na obali rijeke vidljivi ostaci.

Unuka grofa Pettazija Julijana s baštinicima svojih sestara 1836. godine prodaje Brlog Filipu Šufflayu Otruševečkom, djedu Emilija Laszowskog.

Tako započinje nova priča ovoga dvora.

1.14: Brlog na Kupi

Emil Laszowski, 1896.

MKM, FKB

Posljednji vlasnici Brloga

Filip Aleksandar Šufflay Otruševečki (1794. – 1882.) bio je jedan poseban čovjek, svome unuku Emiliju vječni uzor, očinska figura, oličenje pravednosti i karaktera, moralni autoritet, onaj koji ga je othranio, s majkom odgojio, koji ga je svemu podučavao i odigrao presudnu ulogu u oblikovanju njegova života, svjetonazora, afiniteta, školovanja… Po obrazovanju bio je pravnik, po rođenju hrvatski plemić, podrijetlom iz obitelji njemačkih rudara iz okolice Württemberga koji su se nastanili u blizini Samobora pol. 16. stoljeća, a kojima je 1675. godine kralj Leopold I. dodijelio hrvatsko-ugarsko plemstvo.

O njemu je Dušan Lopašić 1889. u Svjetlu zapisao:

Tko nije poznavao Filipa Šuflaja? Ja moram priznavati, da sam jošte za rana mnogo i mnogo čuo o tom mužu, koj nije bio obična uma, već čovjek, koj je od neznatnih počela digao se do vlastelina grada Brloga, posjednika dvorca Šimunca i Bubnjaraca, koj je stao razmišljati o baruniji, koj se je od sina samoborskog gradjana popeo do velikih časti i ugleda. Kadgodj sam bio u Brlogu, ja sam si sto puta gledao ono vedro lice Filipa Šuflaja, pa sam mu htjeo vidjeti dušu. Ali uzalud, tko hoće shvatiti tog čovjeka, taj neka razgleda njegova djela, neka prouči njegov život, pročita njegove memoare i pjesme, sve skoro latinski pisane, neka razmotri njegovu knjižnicu, u kojoj ma historijskih, pravnih, medicinskih, statističkih, ekonomičnih djela, a u svakom tom poslu bijaše Filip Šuflaj podpun čovjek…

1.15: Filip Šufflay

Oko 1860.?

HDA

1.15: Filip Šufflay

Oko 1860.?

HDA

1.16: 60. godišnjica smrti odličnog hrvatskog ekonoma

Filipa Aleks. pl. Šufflaya

E.L. (Emilij Laszowski) / Nova Hrvatska, 1942.

HDA

U članku 60. godišnjica smrti odličnog hrvatskog ekonoma Filipa Alek. Pl. Šufflaya tada već 74-godišnji Emilij Laszowski (potpisan kao E. L.) opisuje značaj svoga djeda kao uspješnoga vlastelina imanja s bogatim prihodima. Dotiče se i djedova karaktera u odnosu na služinčad i seljake:

Svoju vlast kao „zemaljski gospodin“ gotovo nikako nije na štetu kmeta izrabljivao, što više, i iza dokinuća kmetstva ostao prijatelj i pomoćnik naroda... Prema „družini“ svojoj – služinčadi bio je plemenit i dobar...

U vrijeme Šufflaya bio je to dvor s velikim sobama, bogatim pokućstvom i slikama, kaljevim i mramornim pećima, zidnim štukaturama, velikom blagovaonicom i stolom za 72 osobe (!), salonom, alkemijskim laboratorijem (jer se djed i time bavio), salom za biljar, knjižnicom, gradskim arhivom i muzejom – zapravo zbirkom oružja i oklopa u oktogonalnoj sobi iznad krasne barokne kapelice. Uz sve druge gospodarske objekte koji su se oko grada već nalazili, zanimljivo je da je Šufflay sagradio svilarnik – predionicu svile….

Filip Šufflay preminuo je 1882., u 89. godini života i pokopan u brloškoj kapelici uz svoju suprugu Barbaru Babok Vukšinečku. U braku im je rođeno desetoro djece, a imali su i šestoro unučadi.

Oporučno je imanje Brlog ostavio najmlađoj kćeri Sidoniji na doživotno uživanje. Naslijedila je i novčana sredstva te kompletnu opremu dvorca kao i jednu trećinu imanja. Druge dvije trećine naslijedilo je troje Filipovih unučadi, djeca pokojnih Emilije, Sidonijine sestre, i Josipa Tomašića.

Emiliju je bilo 14. godina kada ih je djed napustio. Bio je to ujedno i kraj jedne ere, kraj one prave bezbrižnosti.

1.17: Nacrt perivoja i vrta oko grada Brloga 1888.

Emilij Laszowski, 1945.

Laszowski u desnom uglu piše Nacrt perivoja i vrta oko grada Brloga 1888. U donjem desnom uglu, vidljiv je potpis Po sjećanju E. Laszowski. Godina izrade zamrljana je tintom. Nacrt je umetnut u mapu naslovljenu njegovim rukopisom Nacrti itd. o restauraciji grada Brloga. Zamišlja E. Laszowski 1896.

HDA

Najveća obiteljska tuga – propast rodnoga grada

Grad Brlog i imanje će spletom obiteljskih razmirica oko nasljedstva, 11 godina nakon smrti Filipa Šufflaya biti prodano na javnoj dražbi, a uskoro će dvor gotovo u potpunosti biti srušen.

Naime, nakon očeve smrti, Sidonija je pokušala samostalno voditi imanje, ali donijela je odluku koja će na koncu zapečatiti sudbinu Brloga.

Po posljednjoj volji Filipa, Sidonija je bila dužna brinuti se o svojim nećacima, Nikoli, Emiliji i Beli Tomašić, a oni su svoje dvije trećine imanja trebali dobiti tek nakon njezine smrti. Sidonija se trebala doživotnom rentom i stanovanjem u Brlogu pobrinuti i za razbaštinjenoga brata Julija Šufflaya.

Nažalost, poslušala je savjet vlč. Sapčića, tutora malodobnih nećaka i 1884. razvrgnula suvlasničku zajednicu. Time je postala jedina vlasnica Brloga, ali je nećacima morala isplatiti poveći novac, no to je učinila samo djelomice ostavši im dužna. Julija je u potpunosti isplatila. Time je ostala bez sredstava za vođenje imanja. Uplela se i priroda, pa je najveći prihod – prodaja vina − propao zbog bolesti vinove loze. S obitelji je zato dolazila u sukob, a nije pomogla ni njena udaja za Stojana Klaića, pravoslavne vjeroispovijesti, upravitelja ribničkog vlastelinstva. Zaredale su obiteljske tužbe, ovrhe, tražila je zajmove…

1.18: Brlog na Kupi – Dvor Delišimunovića iz 17. st., prije djelomičnog rušenja

Emilij Laszowski, Brlog, 1896.

MKM, FKB

1.19: U sobi rođenja u Brlogu

Fotograf nepoznat, 1912.

HDA

1.19: U sobi rođenja u Brlogu

Fotograf nepoznat, 1912.

HDA

Nikola Tomašić (1864. – 1918.), Emilijev prvi rođak, sin njegove tete Emilije, budući doktor i profesor prava i hrvatski ban, od djetinjstva − kao nekoliko godina stariji − Emiliju veliki uzor, bio je u vrijeme obiteljske „afere“ s nasljeđem Brloga i glavni krivac za njegovu propast.

Iz mnogobrojnih osjećaja zamjeranja, tada 25-godišnji Nikola pokrenuo je 1889. parnicu protiv Sidonije. Na koncu je Brlog 1892. godine otišao na javnu dražbu, 1893. rasprodana je oprema dvora, a naposljetku je stari grad 1894. gotovo u potpunosti srušen. Time je i Sidoniju i Emilija sa ženom Emilijom i kćeri Feodorom učinio beskućnicima.

Tomašić je zasigurno kasnije osjećao grižnju savjesti zbog toga čina te je čitav život ostao Emilijev zaštitnik. Pomagao mu je i novčano i političkim vezama, u vrijeme banovanja posredovao u ostvarivanju brojnih njegovih društvenih akcija i zamisli, a ostavio mu je i veće novčano nasljeđe nakon smrti.

Emilij je s vremenom oprostio Nikoli, zapravo relativno brzo, jer su od djetinjstva bili vrlo bliski. No žal za voljenim gradom nikada nije jenjao. Uspio je prije potpunog rušenja stići u Brlog.

O tom je danu zapisao: …Bolno sam osjećao ovaj trenutak, kao, da se lomi nešto od moga bića…

1.20: Emilija Tomašić s Nikolom i Emom

Fotograf nepoznat, oko 1870.

Teta Emilija Laszowskog Emilija (Milka), sestra njegove majke Sidonije, s dvoje od svoje troje djece – Nikolom i Emom.

HDA

1.22: Bela Tomašić

Atelier Varga, Zagreb, oko 1886.?

Sestrić Emilija Laszowskog, najmlađe dijete Emilijeve tete Emilije i Josipa Tomašića.

HDA

1.21: Josip Tomašić

Fotograf nepoznat, Oko 1870 ?

Suprug Emilijeve tete Emilije.

HDA

1.22: Bela Tomašić

Atelier Varga, Zagreb, oko 1886.?

Sestrić Emilija Laszowskog, najmlađe dijete Emilijeve tete Emilije i Josipa Tomašića.

HDA

1.23: Julije Šufflay

A. Suppan, 1864.

Ujak Emilija Laszowskog.

HDA

1.23: Julije Šufflay

A. Suppan, 1864.

Ujak Emilija Laszowskog.

HDA

Kraj jedne ere

I majka Sidonija osjećala je veliku grižnju savjesti zbog gubitka Brloga. Nakon kraćeg boravka u podstanarstvu u Zagrebu, u tajnosti odlazi u New York. Namjera joj je bila zaraditi dovoljno novca da ga pokloni sinu i pokuša mu donekle nadomjestiti gubitak imanja. U Americi se treći put udaje za farmera njemačkoga podrijetla Friedricha Stolla te postaje državljankom SAD-a. Boravila je tamo 13 godina i često slala sinu novac. Nakon smrti supruga vraća se u Zagreb, ostaje dvije godine i u 64. godini, opet naglom odlukom vraća se u SAD. No ubrzo se i vraća, zbog bolesti i iscrpljenosti. Do kraja života, a umrla je 1916. godine, živjet će sa sinom Emilijem i njegovom obitelji.

Bila je energična inteligentna žena, i vrlo romantična, mogli bi reći baš poput sina. Uvijek je bila u brizi za njega, uvijek mu željela pomoći. Možda je u tome i pretjerivala, ali Emilij je sam zapisao da je bio razmaženo dijete. Za Emilija je bila uzor majke, prema njoj je bio nježan i popustljiv. Majčina ga je smrt duboko potresla i žalio je za njom duboko i trajno. Na koncu, biti će pokopan u istoj grobnici s majkom na Mirogoju, a ne uz jednu od svoje tri pokojne supruge.

1.24: Glavni portal na istočnom krilu grada Brloga

A. Bugar, Brlog, 2023.

U zaglavnom kamenu portala uklesana je godina 1750.

Desno od ulaza nalazi se spomen ploča Emiliju Laszowskom.

Kuća na mjestu grada Brloga je u vlasništvu obitelji Petrina.

MGZ

1.25: Spomen-ploča Emiliju Laszowskom na ostacima grada Brloga na Kupi

Fotografirala A. Bugar, Brlog, 2023.

Spomen-ploču, rad kipara Stjepana Divkovića, postavila je Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ za 130. godišnjicu rođenja Emilija Laszowskog, 1. travnja 1998. godine.

MGZ

1.26: Detalj drvenih vratnica glavnog

portala istočnoga krila grada Brloga

A. Bugar, Brlog, 2023.

MGZ

1.27: Dijelovi urušenja na mjestu nekadašnjeg sjevernog krila grada Brloga

A. Bugar, Brlog, 2023.

MGZ

1.28: Ispred vrata u unutrašnjosti kuće, u nekadašnjem istočnom krilu grada Brloga

A. Bugar, Brlog, 2023.

U zaglavnom kamenu vrata uklesana je godina 1746.

Na slici, gospođa Lucija Busija (u sredini), sestra sadašnjeg vlasnika kuće gospodina Ivana Petrine i autorice izložbe Dajana Batinić i Milena Bušić.

MGZ

1.29: Nadsvođeni podrum istočnoga krila grada Brloga

M. Bušić, Brlog, 2023.

MGZ

1.30: Ispred glavnog portala grada Brloga

M. Bušić, Brlog, 2023.

Na slici gospodin Ivan Petrina, vlasnik kuće sagrađene na temeljima grada Brloga i njegova sestra gđa Ljubica Busija (u sredini) i autorice izložbe Dajana Batinić i Aleksandra Bugar.

MGZ