11. Historijat ozaljskoga muzeja
Na strmu vrhu stojiš krut, ponosit,
Kô smjela duša davnih ti vladara,
Nebeskim zvijezdam pripravan prkosit,
Ponosit pitaš: „Gdje mi ima para,
Pohvalit koja može li se strana,
Kô ja što mogu – kuća Zrinjskih bana?!“
(August Šenoa, Na Ozlju gradu, 1872.)
Muzejska djelatnost u starom gradu Ozlju odvija se u kontinuitetu od 1930. godine kada je zaslugom Emilija Laszowskog i Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ osnovan Zrinsko-frankopanski muzej Družbe. Ideja o muzeju postojala je i prije samog dolaska Družbe u posjed staroga grada Ozlja – za Laszowskog i Družbu gotovo mitskog toponima.
Preuzimajući 1909. godine Arhiv grada Ozlja za Zemaljski arhiv u Zagrebu, Družba je saznala da je moguće darovnicom dobiti stari grad Ozalj kao poklon hrvatskom narodu od kneza Thurn und Taxisa. Ozaljski kaštel bio je osobito zapušten nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918., kada su veliki posjedi u Hrvatskoj, a takvi su bili i oni knezova Thurn und Taxis u Hrvatskoj, dospjeli pod „državni sekvestar“ tj. upravu Odjeljenja Ministarstva pravde Kraljevine SHS u Zagrebu. Naknadnim propisima i sudskim odlukama kasnije su se trebali rješavati vlasnički odnosi tih „zaboravljenih“ posjeda.
11.1: Stari grad Ozalj
L. Griesbach, Ozalj, 1930. – 1940.
ZMO
11.2: Most i ulaz u stari grad Ozalj
L. Griesbach, Ozalj, 1930. – 1940.
ZMO
U takvim prilikama, a uz osobito zalaganje Laszowskog, Družba je već od 1924. u gradu Ozlju otpočela aktivnosti povezane sa Zrinsko-frankopanskim kultom. Zahvaljujući upornosti Laszowskog – radeći intenzivno na jačanju senzibiliteta u Družbi i stalnim upitima prema knezu u Regensburgu – stari grad Ozalj je darovnicom Alberta Marie Lamorala Thurn und Taxisa 6. srpnja 1928. dobio nove vlasnike – Družbu. Kako je grad bio u gotovo ruševnom stanju, Družba je odmah izradila projektnu dokumentaciju za njegovu obnovu, koju je vodio Laszowski. Nakon obnove, u jednom dijelu uređeno je izletište i ljetovalište s restoranom i 32 sobe, dok je u drugom dijelu smješten muzej, arhiv i knjižnica.
11.3: Knez Albert Maria Lamoral Thurn und Taxsis
Prikaz s početka knjige Emilija Laszowskog Ozalj i njegovi gospodari (Zagreb, 1929.). U knjizi je objavljen i prijepis darovnice na str. 88.
11.4: Spomen-ploča u povodu darovanja kneza Thurn und Taxisa
S. Bezjak, Ozalj, 2024.
ZMO
11.5: Tlocrt staroga grada Ozlja
HDA
11.6: Crtež prema tlocrtu staroga grada Ozlja
Emilij Laszowski
HDA
11.7 – 8: Unutar grada Ozlja prije obnove – kapikula (ulazna kula) i ulaz u kapelicu
Fotograf nepoznat, Ozalj, 1911.
HDA
11.9: Zrinsko-frankopanski dan na Ozlju
Viktor Rybak, Ozalj, 1. lipnja 1930.
HDA
Zrinsko-frankopanski dan na Ozlju organizirala je Družba „Braće Hrvatskoga Zmaja“ 1. lipnja 1930. godine. Taj je datum bio odabran, jer je to bila prva nedjelja prije rođendana Petra Zrinskog (6. lipnja). Za izletnike je bio organiziran poseban vlak, koji je iz Zagreba krenuo u 7:40, a u Ozalj je stigao u 9:35. Na kolodvoru ih je dočekao Marko Muhvić, načelnik općine te im se prigodno obratio, a na njegovu je dobrodošlicu odgovorio Emilij Laszowski. Izletnici su stigli pješice do Ozlja. U Ozlju su iz dvorske kapelice bile uzete relikvije (kralježak koji je prije čuvao Velimir Deželić st.) smješten u maloj škrinji te su u povorci krenuli prema župnoj crkvi na susjednom brdu. Počasna straža sastojala se od osam članova Društva „Petar Zrinski“, od kojih je jedan, Valenščak, nosio spomenutu škrinju, zatim devet članica „Hrvatske žene“ i četiri člana hrvatskih izviđača. Iza njih je bila zastava Družbe BHZ-a, koju je nosio Maksimilijan Juranić, te uz njega Emilij Laszowski, Velimir Deželić te Tonka Deželić. Iza su zatim slijedili predstavnici vlasti: karlovački načelnik, Gustav Modrušan, kotarski načelnik Špun-Strižić, ozaljski načelnik, Marko Muhvić, iza njih članovi Družbe BHZ-a i ostali.
Misu je služio kapelan Zlatko Kolander, uz asistenciju župnika iz Vrhovca Stankovića i prebendara Katića. Nakon mise, relikvije su u istoj povorci bile vraćene u dvorsku kapelicu. Potom je uslijedio objed u mjesnim gostionicama, a u 15 sati poslijepodnevni program. U njemu su sudjelovali, Ljerka Milošević, koja je recitirala Šenoinu pjesmu „Na Ozlju gradu“, Milutin Majer, koji je govorio o Nikoli Zrinskom te Zdenka Žagar, koja je recitirala Harambašićevu pjesmu „Mučenicima“. Ovime je bio završen program Zrinsko-frankopanskog dana. Prema procjenama, na Ozlju se taj dan okupilo preko 6000 ljudi iz bliže i dalje okolice (neki su došli i iz Sarajeva), od čega je oko 1500 ljudi stiglo jutarnjim vlakom iz Zagreba (kompozicija se sastojala od 13 vagona).
11.10: Laszowski s grupom izletnika na Ozlju
Fotograf nepoznat, Ozalj, 10. rujna 1932.
ZMO
11.11: Laszowski u postavu muzeja u Ozlju
Fotograf nepoznat, Ozalj, 10. rujna 1932.
ZMO
11.12: Grad Ozalj
Svijet 22. travnja 1933.
MGZ
11.13: Spomenik Tomislavu na Ozalj-gradu
Foto: O. Munder // Svijet 23. rujna 1933.
MGZ
11.14: Grad Ozalj
Tekst: Emilij Laszowski, pero-crteži: Jovan Gojković // Svijet, 17. kolovoza 1935.
MGZ
Laszowski u neobjavljenom rukopisu Historijat ozaljskoga muzeja opisuje kako je došlo do osnivanja muzeja u starom gradu Ozlju. Predavši 1925. Muzej sl. i kr. grada Zagreba na upravljanje Gradskom poglavarstvu i njegovim preseljenjem u suteren Umjetničkog paviljona, u Kuli na Kamenitim vratima ostale su prazne vitrine. Laszowski je došao na ideju da u njih smjesti svoju Zrinsko-frankopansku zbirku, koju je prikupljao od rane mladosti, kao i druge predmete te tematike iz državnog arkiva u Zagrebu i gradske knjižnice. Taj je muzej nazvao „Zrinsko-Frankopanskim“ muzejom Braća Hrvat. Zmaja, a u njega su počeli pristizati predmeti i od druge zmajske braće te građana. Kad je stari grad Ozalj 1928. došao u posjed Družbe, Laszowski je odlučio Zrinsko-frankopanski muzej preseliti tamo. Poglavarstvo grada Zagreba udovoljilo je njegovoj zamolbi da iz Kule nad Kamenitim vratima preseli devet vitrina u Ozalj, u kojem je 1930. počeo namještavati „muzej grada Ozlja“… u velikoj dvorani II. kata.
11.15: Kako je došlo do osnivanja Muzeja u starom gradu Ozlju
b. m., 1940-e
HDA
Zapravo je Laszowski u starom gradu Ozlju stvorio „ustanovu“ od četiri sastavnice: Zrinsko-frankopanskog muzeja, Galerije slika domaćih i stranih slikara, Dvorane hrvatskih grbova i zastava te Arhiva i knjižnice s oko 20 000 različitih povijesnih izvora (dokumenata) i 7000 knjiga. Za svoje zasluge pri osnivanju muzeja Laszowski je imao doživotno pravo na dvije prostorije unutar staroga grada Ozlja. Te prostorije nalaze se na kutu južnog i istočnog krila na prvom katu.
11.16 – 20: Izložbene dvorane Muzeja Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ u starom gradu Ozlju
L. Griesbach, Ozalj, 1930. – 1940.
Prostorije se i danas koriste za stalni postav Zavičajnog muzeja Ozalj.
ZMO
11.21: Članovi Družbe u knjižnici starog grada Ozlja
Fotograf nepoznat, Ozalj, 1930. – 1940.
Laszowski je četvrti slijeva.
ZMO
11.22: Laszowski s braćom iz Družbe
Fotograf nepoznat, Ozalj, 1934.
ZMO
11.23: U dvorištu staroga grada Ozlja
L. Griesbach, Ozalj, 1934.
ZMO
Iz izvješća o radu muzeja, knjižnice i arhiva za 1937. godinu kojeg je Laszowski 20. travnja 1938. poslao Braći Hrvatskoga Zmaja vidljivo je da se borio s mnogim problemima. Prvo što navodi je nedostatak prostora i vitrina za svu građu, zatim nedostatak financija za arheološka istraživanja, gdje napominje da se radi o izuzetnim rimskim nalazima važnim za opću hrvatsku povijest, te u konačnici sređivanjem građe usustavljivanjem zbirki gdje izdvaja važnost numizmatičke zbirke. U nekoliko zasebnih dopisa prema Velikom meštru Družbe Milutinu Mayeru, Zmaju Sveto Helenskom i meštarskom zboru moli za pomoć u vezi nestručnog rukovanja zbirkom i navodnim nestankom određenih predmeta, koji se kasnije ponovno čudom u zapisima pojavljuju. Laszowski čak moli i da ga se razriješi dužnosti ukoliko se njegove tvrdnje pokažu neistinite i ukoliko Družba smatra da im nije više od pomoći. Da je Laszowski u svojim dopisima bio u pravu svjedoči i dopis Velikog meštra od 4. lipnja 1938. gdje zapovijeda Laszowskom da se ključevi vitrina muzeja zapečate u kuverti s pečatom Laszowskog i dostave njemu osobno. Također meštarski zbor pokreće odbor za ispitivanje pritužbi Emilija Laszowskog u kojem su bili uz Velikog meštra i Viktor Mohr, Zmaj Sveto Andrijski (tadašnji protonotar Družbe), Zlatko Kolander, Zmaj Dižmunski i Oton Munder, Zmaj Ozaljgradski (kasnije kaštelan Starog grada Ozlja). No komisija i razne provjere stanja muzeja ne donose značajniju promjenu jer je vjerojatno samo Laszowski znao pravo stanje zbirke, dok su ostali članovi Družbe to shvaćali kao dodatni turistički sadržaj staroga grada Ozlja.
11.24: Referat: muzej, knjižnice i arkiv u Ozlju 1937.
Emilij Laszowski, odaslano 20. travnja 1938.
HDA
11.25: Dopis o posredovanju predmeta za muzej u Ozlju
Emilij Laszowski, Zagreb, 6. ožujka 1939.
Iako više njime ne upravlja, Laszowski i dalje pribavlja predmete za muzej u Ozlju. U dopisu naslovljenom na Braću Hrvatskog Zmaja, uz popis darovanih predmeta i darovatelje, moli da se napiše zahvala darovateljima.
HDA
11.26: Sličice iz Ozlja
E. L. // Jutarnji list, 7. rujna 1924.
ZMO
11.27: Historičke pušačke spreme u muzeju grada Ozlja / Šale o burmutu
E. Laszowsky // Hrvatski duhanar, 1. veljače 1942.
ZMO
11.28: Burg Ozalj – eine kroatische Weihestatte
E. Laszowski // Neue Ordnung, 1942.
ZMO
11.29: Božić u okolini grada Brloga na Kupi
E. Laszowski // Novine, 27. veljače 1943.
ZMO
Važno je za reći i da je Laszowskog u to vrijeme, iako već u visokim godinama ali i dalje preopterećenog brigama i obavezama, ljubav prema Ozlju tjerala i vezala uz zbirku. U konačnici, 1939. godine zbirku preuzima dr. Antun Bauer, Zmaj Vučedolski, koji rješava i probleme na koje je Laszowski upozoravao: predmeti XXV. Domobranske pukovnije predani su ratnom muzeju, Sokolske zbirke pohranjene su u Gliptoteci, a kasnije prenesene u Povijesni muzej Hrvatske, novi zrinsko-frankopanski predmeti dani su na čuvanje u trezor, predmeti iz vlasništva Arhiva vraćeni su u Državni arhiv u Zagrebu, ostali predmeti te dokumentacija Družbe pohranjeni su u Državnom arhivu u Zagrebu početkom Drugoga svjetskog rata.
Za Vrijeme Drugoga svjetskog rata ulogu „zaštitnika i obnovitelja“ staroga grada Ozlja preuzima Oto Munder, koji je 3. siječnja 1945. godine proglašen Doživotnim počasnim major domusom starog grada Ozlja čime de facto prestaju i povlastice koje si je Laszowski priskrbio i koje su trebale biti doživotne (Laszowski umire 28. studenoga 1949.). Nažalost unutarnja neslaganja u Družbi stavila su ga na margine u njegovim poznim godinama, te su time njegove zasluge barem u to vrijeme pale u drugi plan.
Nakon Drugoga svjetskog rata dio predmeta vraćen je iz Zagreba u Ozalj i stavljen je na raspolaganje Društvu prijatelja Ozlja, te čini glavninu fundusa ponovno utemeljenog muzeja 1971. godine, koji do danas postoji kao Zavičajni muzej Ozalj. Muzej u Ozlju i muzejska djelatnost preko 94. godine očuvane su trudom i zalaganjem Emilija Laszowskog u vremenima kada je očuvanje kulturne baštine bilo prioritetom za očuvanje hrvatskoga povijesnog identiteta.
11.30: Ulaz u stari grad Ozalj
M. Bušić, Ozalj, 2024.
MGZ
